Recenzirali smo Driveclub, ekskluzivu za PlayStation 4 konzolu. Je li nas je igra zadovoljila i koliko su tehnički problemi ove igre utjecali na tekst i ukupan dojam te ocjenu našeg Thergothona, pročitajte u recenziji, a prije toga, pogledajte njegovu vožnju u savršeno groznim uvjetima u kojem je glavni fokus na dinamičnu izmjenu vremenskih uvjeta.

Platforma: Playstation 4
Developer: Evolution Studios
Izdavač: Sony Computer Entertainment
Periferija: Thrustmaster T500RS
Provedeno sati u igri: 100+

Serveri, serveri, nestabilni serveri…
Riječi su to koje poput mantre odjekuju prostranstvima interneta još od izlaska igre. Kako stvari danas stoje, dva mjeseca nakon izlaska igre, pročitajte u nastavku…

Iza igre stoji britanski Evolution Studios, proizvođač poznatiji široj publici po Motorstorm serijalu na Playstation 3 konzoli, a stariji racing fanovi ih vjerojatno najviše pamte po odličnim WRC igrama iz PS2 ere. Driveclub je najavljen prilikom press konferencije na prvom javnom predstavljanju Playstationa 4 kao Sonyjeva ekskluziva, a u prodaju je trebao krenuti kao launch naslov. Tada još nije bilo otkriveno puno detalja, osim da je veliki fokus stavljen na socijalni aspekt i klubove. Nekoliko mjeseci nakon euforične najave došlo je do prve odgode s uobičajenim opravdanjem kako igračima žele pružiti najbolje moguće iskustvo. Ubrzo nakon toga slijedi druga odgoda i to je prva realna naznaka da postoje ozbiljni problemi u razvojnom procesu, a u prilog tome ide i ostavka direktora razvoja igre Cola Rodgersa uz kratko objašnjenje kako njegov odlazak neće utjecati na kvalitetu igre. Kao zamjena na čelo projekta dolazi Paul Rustchynsky, dotadašnji community manager. Igra je navodno vraćena na totalnu preradu, ali ipak pod njegovim vodstvom su ispoštovani rokovi i igra izlazi na police trgovina kao što je i planirano. No tek tu počinju pravi problemi za Evolution i igrače zbog velikih problema sa serverima. Većina igrinih funkcija i modova je bilo nedostupno, a za igru koja se bazira na socijalnom aspektu i konstantnoj online povezanosti to je nešto najgore što se moglo dogoditi, uz zloglasnu PS+ trial ediciju koja je odgođena na neodređeno vrijeme.

Sve to dobiva pomalo ironičnu notu ako se prisjetimo izjava da je ideja za igru nastala čak prije 10 godina, ali se s realizacijom čekalo zbog tehnologije koja im je tek sada konačno dostupna. Otprilike u isto vrijeme je Sony obznanio javnosti da Playstation plus pretplata postaje obavezna za igranje multyplayer naslova zbog poboljšanja infrastrukture servera. Nakon podužih porođajnih muka, ipak nije sve tako crno. Evolution je kao kompenzaciju za sve probleme koje su igrači iskusili i zbog stpljenja i podrške već u nekoliko navrata u opticaj pustio besplatan sadržaj u obliku novih sataza, natjecanja i automobila. U međuvremenu su stigla i davno najavljena ažuriranja, photomode i dinamična izmjena vremenskih uvjeta. Nakon početnog fijaska sve polako sjeda na svoje mjesto. Serveri stabilnije rade, sve igrine funkcije su dostupne i kvalitetno se gradi na postavljenim temeljima kroz česta ažuriranja.

Samo ime sugerira o čemu se radi. Fokus je na klubove koje formiraju skupine od maksimalno šest igrača, a nakon svake odvožene utrke zarađujemo fame bodove pomoću kojih dižemo vlastiti level, ali i level kluba čiji smo član. Osim završavanja utrke na što boljoj poziciji, na bodove utječe gotovo svaka akcija tijekom utrke. Draft, drift, preticanja, čisto odvoženi sektori i krugovi, ali i nedozvoljena kraćenja staze te sudari utječu na bodovno stanje u negativnom smislu. Nakon svakog novog vlastitog i klupskog levela otključavamo nove automobile, naljepnice i slično, uz napredovanje na globalnoj ljestvici zahvaljujući kolektivnoj suradnji cijelog tima. Samo vođa kluba ima pristup livery editoru i tu nakon zajedničkog otključavanja gomile naljepnica i dodataka dolazi do izražaja kreativna strana koja će vašim klupskim automobilima dati upečatljiv i prepoznatljiv izgled, kao i kreacija grba koji će biti prikazan na ljestvicama uz ime vašeg kluba. Određeni automobili su dostupni isključivo ako ste član nekog kluba i pod uvjetom da je taj klub ima adekvatan level. Jedini problem je što vam igra daje pristup klupskim beneficijama samo dok ste online, a pošto serveri većinu vremena nisu kako treba radili, pravo postignuće je bilo pristupiti takvim automobilima. Osim što sa serverima više nema takvih problema, u zadnjem ažuriranju su omogućili pristup klupskim autima čak i kad ste u potpunosti offline.

Karijera se sastoji od tri moda. Race, time trial i drift, a na kraju svake divizije je kup od tri utrke. Prelazak u drugu diviziju automatski znači da se povećava težina, odnosno protivnici kontrolirani umjetnom inteligencijom postaju brži i izazovniji. Voziti se može protiv maksimalno 11 protivnika. Na zadnjoj legend težini AI vozi nemilosrdno brzo i agresivno što u početku dovodi do frustracija. Mehanička šteta ne postoji i svaki sudar je zapravo beznačajan, osim u slučaju kada se dobije kazna. Sustav kazni je diskutabilan, jer igra kažnjava za svaku ozbiljniju koliziju, pa čak i kada netko na vas naleti. Problem oko preagresivnog AI-a je ipak prenapuhan, jer sve ponajviše ovisi o igračevim odlukama i akcijama. Nasilni pokušaji probijanja kroz gužvu u prvom zavoju naravno da neće dobro završiti, isto kao ni ulasci u tuđe putanje, nagla kočenja na mjestima koja se prolaze punim gasom ili pak očajni pokušaji blokiranja puno bržeg bolida. U situacijama gdje ima dovoljno prostora za reakciju, uvijek adekvatno reagira i zaobilazi vas i na najkritičnijim mjestima bez problema. Spori, nepredvidljivi i neoprezni igrači će imati velikih problema, ali to ne znači da je nemoguće odvoziti odličnu i fair play utrku protiv umjetne inteligencije.

Offline napredak kroz karijeru je isprazno iskustvo, bez obzira na relativno izazovna natjecanja. Nije problem u nedostatku modova i repetitivnosti, već što sve kratko traje i doslovno se da završiti tijekom jednog vikenda, a AI nema osobnost niti klubove između kojih bi se rodilo neko rivalstvo. Zato je tu asinkroni multiplayer i challenges mod zbog kojeg svako natjecanje u karijeri ima beskonačan replay value. Nakon svake završene custom utrke, time triala ili nekog natjecanja iz karijere je moguće kreirati izazov i poslati ga drugim klubovima i vozačima, a kreator izazova namješta koliko će izazov vremenski trajati. Minimalno je 30 minuta, pa sve do nekoliko dana. Tada AI u challenge utrkama postaje nevažna prepreka na putu do konkurentnog vremena i nova rivalstva među klubovima diljem svijeta se rađaju iz minute u minutu. Prije par dana sam sudjelovao u TT izazovu koji je trajao samo sat vremena, a natjecalo se istovremeno 5 klubova. Čitava stvar odlično funkcionira, igra u stvarnom vremenu iste sekunde ažurira najbolje vrijeme, prikazuje u isto vrijeme nekoliko ghost automobila, računa prolazna vremena u odnosu na više njih itd. Dosta kompleksnije i naprednije u odnosu na klasična time trial iskustva viđena u drugim racing igrama gdje je fokus isključivo na najbržeg ili osobu koju odaberete, a ako ta osoba vozi u isto vrijeme kad i vi i dodatno popravi svoje vrijeme – to vidite tek kad izađete i odete na leaderboard. Tu je naravno i klasičan mrežni multiplayer, a pošto još uvijek nema najavljene opcije za otvaranje privatnih lobija, većinom se sve svodi na kaotično izbjegavanje ljudi koji kao da su iz Mad Max univerzuma ispali. Split-screen nažalost ne postoji.

Fame bodovi i općenito čitava filozofija jako podsjeća na izvrstan Project Gotham Racing, najveća razlika je što umjesto po gradskim stazama ovdje vozimo po stazama okruženim prekrasnom prirodom. Povezuju ih i nevjerojatno uvjerljivi vremenski uvjeti koji pomiču granice u industriji, baš kao što je to svojevremeno radio PGR. Nemoguće je zaboraviti gotovo orgazmično iskustvo vožnje po ledenom i snijegom okupanom Nordschleifeu. Po pitanju vizuala, Driveclub trenutno predstavlja najveći generacijski skok i apsolutni vrh ponude na konzolama, pogotovo nakon dodavanja vremenskih uvjeta. Vozimo na pet različitih lokacija: Kanada, Indija, Čile, Norveška i Škotska. U svakoj od navedenih zemalja na raspolaganju imamo nekoliko kružnih staza i sprint pravaca. Glavne značajke svakog geografskog područja su autentično prenesene u virtualni oblik. Od vegetacije, palete boja itd; a globalni sustav osvjetljenja svaku scenu čini gotovo fotorealističnom.

Posvećenost i briga za sitne detalje je fanatična. Kanadske šume uz stazu koje se protežu dokle pogled seže, a svako stablo, pa čak i najudaljenije je trodimenzionalno. Izmjena dan/noć ciklusa, noćno nebo iznad Norveške obasjano polarnom svjetlošću, lišće s okolnog drveća koje vjetar raznosi po cesti. Sunčeve zrake koje se probijaju kroz krošnje, zasljepljujući zalasci sunca, ulasci i izlasci iz tunela tijekom kojih igrač instinktivno stavlja ruku iznad očiju i škilji. Užareni diskovi kočnica koji po noći obasjavaju okolinu, refleksije kontrolne ploče na vjetrobranskom staklu i okoline na limu automobila. Dinamični vremenski uvjeti su priča za sebe, od nepredefiniranog uzorka kapljica na vjetrobranskom staklu na čije razlijevanje i itenzitet nakupljanja ovisi brzina kojom se krećemo, a prilikom ulaska u tunel brisači ih postepeno brišu do zadnje kapljice, pa do mećava gdje se vidljivost drastično smanjuje. Nema dovoljno prostora za nabrajanje svih vizualnih ljepota, a ionako je sve to uzaludno jer riječi ni približno ne mogu opisati navedene prizore. Srećom tu je photomode pomoću kojeg se sve te divote mogu zabilježiti. Igra se izvodi u 1080p rezoluciji i 30 sličica po sekundi, no unatoč 30fpsa uspijeva dočarati zadovoljavajući osjećaj brzine zahvaljujući inteligentnom korištenju motion blur efekta. Malo je nezahvalno postavljati takva pitanja s obzirom na cjelokupni vizualni paket, ali svejedno se pitam je li stvarno iskorišten puni potencijal konzole uzevši u obzir probleme tijekom razvoja i vrijeme koje je utrošeno na optimizaciju mrežnog koda i servera. Možda bi u nekim povoljnijim uvjetima uspjeli igru upogoniti u 60fpsa. Sada je to ionako nebitno, a mjesta za napredak ima u potencijalnom nastavku.

Riječ je o arkadi, naizgled pristupačna i jednostavna za voziti, ali za vrhunske vremenske rezultate je potrebno poštovati temeljna racing pravila (vožnja po idealnoj trkaćoj putanji, napadanje apexa i pravovremena kočenja uz pravilno doziranje gasa u zavojima) i istovremeno prkositi zakonima fizike do granice koju vozni model tolerira. Vožnja na samom limitu iziskuje preciznost, koncentraciju i koordinaciju ruku i nogu uz dobro poznavanje staza i automobila. Kiša i snijeg nisu samo kozmetičke prirode, već utječu na upravljivost vašeg vozila. Ne toliko na kočenjima koliko tijekom ubrzanja kroz zavoje. Iako se radi o arkadi, od samog početka veliku ulogu u razvoju je imala podrška za volane. Vozim na Thrustmasterovom T500RS modelu i force feedback je odličan, za arkadu su povratne informacije dovoljno precizne da u svakom trenutku znate što se s autom događa. Uvijek na vrijeme osjetite čak i prilikom kritičnih preupravljanja kada treba kontrirati. U vožnjama 30fpsa u većini slučajeva nije najsretnije rješenje zbog pojave input laga, no ovdje kontrole funkcioniraju responzivno i odnos između vaših pokreta na volanu i onih na ekranu je 1:1. Jedini problem je što su na PS4 za sada podržani samo Thrustmaster volani. Točnije T80, T300RS i T500RS modeli. T80 je najjeftiniji od navedenih, ali i najlošiji jer nema force feedback. Komad plastike koji ne pruža nikakve povratne informacije i vjerujte mi da je bolje voziti na kontroler. T300 i T500 su izvrsni volani koji nažalost i cijenom to potvrđuju. Najviše su nastradali vlasnici volana koji su bili podržani na PS3, pretežito Logitech i Fanatec modeli koji odjednom ne rade na PS4 jer nemaju sigurnosni verifikacijski chip. Naravno da se radi o politici i ekskluzivnom partnerstvu u čije detalje ovdje ne mislim ulaziti, a internetom kruže glasine koje ulijevaju nadu da će se stvari uskoro promijeniti.

Vozni park nakon besplatnih DLC paketa sadrži oko 60 automobila, svaki sa svojim specifičnim voznim karakteristikama, a podijeljeni su po kategorijama. Svatko će naći nešto za sebe, od početnih hot-hatcheva pa do ekscentične hypercars kategorije. Brojka od njih 60 se možda čini malo, pogotovo ako se usporedi s konkurencijom gdje je minimum barem nekoliko stotina automobila. Manje je ponekad više i to pravilo definitivno vrijedi u ovom slučaju. Svaki auto je modeliran do najsitnijeg detalja, to uključuje i interijere koji su trenutno bez premca. Svaka kazaljka, prekidač, vijak i šav je na svom mjestu. Zvuk je također jako vjerno prenesen i prvenstveno ovisi o perspektivi iz koje se vozi. Pošto konstantno vozim iz kokpita, dosta dugo sam imao dojam da je zvuk prigušen i nedovoljno izražen. Prebacivanjem kamere na haubu se itekako osjeti moćno režanje motora tijekom visokih okretaja, a chase kamera, odnosno kamera koja gleda na pozadinu automobila otkriva odlične zvukove tijekom downshiftanja i backfire efekta. Važno je spomenuti da su zasad dostupne isključivo europske jurilice. Postoji mogućnost da će se američki i japanski automobili pojaviti u nadolazećim DLC paketima koji su planski raspoređeni po mjesecima, a season pass za njih je moguće kupiti već sada. Mnogima će vjerojatno smetati što ne postoji vizualna customizacija vozila, osim već spomenutog livery editora. Zaboravite na promjene spoilera, felgi i ostalih dijelova. Isto tako ne postoji tuning koji bi utjecao na performanse. Po pitanju performansi svi voze identične aute i na taj način se maksimalno zadržala kompetitivnost. Prilikom napada na svjetske ljestvice nema puno filozofije, jedini čimbenik koji odlučuje o svemu je vaša vještina.

U suštini se radi o kvalitetnoj i zabavnoj vožnji, a vrijeme će pokazati hoće li uspjeti prevazići tehničke probleme i nepovjerenje koje se uvuklo u potencijalne kupce nakon odgode PS+ verzije.
Velika preporuka auto entuzijastima i ljudima koji posjeduju ono što igra najviše nagrađuje – natjecateljski duh.

80/100

FORUM: DRIVECLUB