Može li se Project CARS nazvati ubojicom Forze Motorsporta i Gran Turisma ili je pak riječ o simulaciji koja svojim fanatizmom ubija samu sebe?

Project CARS

Platforma: PC, Xbox One, PlayStation 4
Developer: Slightly Mad Studios
Izdavač: Slightly Mad Studios
Periferija: Thrustmaster T500RS
Provedeno sati u igri: 50+

Shvaćanje autosimulacija, odnosno simulacija vožnje, za mnoge je široko i fleksibilno. Ali za novi naslov zvan Project CARS kod tog termina nema ništa labavo. Riječ je o simulaciji koja zahtijeva intenzivan proces učenja i prilagođavanja, kako igrača prema igri, tako i igre prema igraču.

Bilo da igrate s volanom ili kontrolerom, prije utrke obavezno slijedi naštimavanje određenih postavki i parametra za što prirodniji osjećaj kontrole nad mašinom kojom upravljate. Namješta se sve i svašta – od balansa kočnica do pritiska zraka u gumama. Prilagodba tih slajdera usko je vezana za vašu vještinu iza volana, tako da će nekima taj proces prčkanja po postavkama biti kraći, a nekima duži. Ipak, treba odmah reći da Project CARS za sve igrače može ponuditi adekvatnu težinu i izazov.

Pregršt postavki očekuje vas i izvan domene same vožnje. Za svaku utrku si možete naštimati i najsitnije detalje – od razine agresivnosti ostalih vozača do odabira kada će utrka krenuti i u kojim uvjetima. Srećom, u hrpi postavki se lako snaći zahvaljujući odličnom sučelju koje je pregledno i logično posloženo tako da nećete lutati kroz desetke menija u potrazi za nečime što vam treba.

Sama vožnja pruža apsolutnu satisfakciju – naravno dok ste u njoj uspješni. Nema tu puno filozofije, ovo je simulacija prije svega; stoga slobodno zaboravite na vraćanje vremena iz GRID-a i arkadno utrkivanje poput DriveCluba. Ovdje se TC i ABS gase kako bi se u potpunosti preuzelo kontrolu nad vozilom, jer se tek tada fizika voznog modela u potpunosti oslobađa i iskorištava.

Karijera je, kao glavni mod igre, posložena tako da ima „glavu i rep“, iako nije klasična kao u konkurentnim igrama u smislu da počinjete od nule. U Project CARS-u sve vam je već na pladnju – GT3, GT4, DTM kupovi ili LMP natjecanja, karting ili Touring utrke – ništa se ne otključava, ali osjećaj napredovanja postoji – samo je suptilniji i veže se isključivo za vaše snalaženje na stazi.

Svako natjecanje u karijeri ima svoj princip koji je također prilagodljiv vašem vremenu, mogućnostima i željama. Možete recimo preskočiti trening i kvalifikacije te se odmah upustiti u vožnju, no to vas stavlja u poziciju da utrku startate sa začelja. Cijela prvenstva većinom se dijele na pet vikenda, a u jednom vikendu imate po dvije utrke. Prvu čini ona s kvalifikacijama, dok druga kreće odmah poslije prve i u njoj je obično potrebno barem jednom otići u boks kako bi promijenili gume.

Taj ulazak u boks često je čudan te zna bit pomalo bugovit. Ulaskom u boks igra preuzima kontrolu nad vašim vozilom, a tu se znaju dogoditi neke nerealne, pa i smiješne situacije. Ipak, sreća u nesreći je ta što je to jedini ozbiljniji primjer bugova koji smo uspjeli primijetiti, dok ostatak igre djeluje kao prilično zaokružen proizvod. Dobro, tu i tamo se dogode i smiješne situacije s protivničkom inteligencijom kada se npr. voze brža i teško upravljiva vozila na užim stazama s problematičnim šikanama. No generalno, AI vozača je sasvim solidan i izazovan već na postavci od 70% svojih mogućnosti.

Osim već opisane i zanimljive karijere, igra nudi i klasične time trial utrke, gdje je moguće odabrati bilo koju stazu i automobil, te odvoziti krug protiv nasumičnog „duha“ ili nekoga od prijatelja koji posjeduju igru. Nažalost, cross-platform utrkivanje ovdje nije moguće pa su igrači na konzolama i PC-u „osuđeni“ svatko na svoje. Od ostalih modova moramo spomenuti community eventove, gdje možete izabrati točno definiranu klasu automobila na točno definiranoj stazi i radi po principu time trail eventova, gdje vozite svoje vrijeme sa ili bez ghost automobila.

Zadnji mod, ali jednako važan je Online komponenta igre. Online utrkivanju je posvećena posebna pažnja, što je vidljivo u širokoj paleti postavki, ali i fluidnoj izvedbi bez prekidanja. Ukoliko se ne želite mučiti sa hostanjem i stvaranjem svojeg lobbyja te podešavanjem postavki natjecanja, odnosno utrke, možete bez problema uskočiti u otvoren lobby i pridružiti se utrkama. Naravno, ako ulijećete u nepoznat lobby, vjerojatno će vas dočekati svakakva skupina igrača, moguće da baš naletite na nekoga tko zna voziti i tko neće napraviti dar mar i izgurati vas sa staze, no velika vjerojatnost je da će ulet u nečiji lobby biti vaša najgora noćna mora. Ali zato postoje privatni lobbyji u kojima se mogu dogovoriti utrke i tu vas čeka najviše raspoloživih mogućnosti.

Recimo, moguće je, osim s online kolegama, grid popuniti i s AI vozačima, što je preporučljivo ukoliko vam se pridruži malo pravih online vozača. Osim toga, možete dodati restrikcije poput zabrane korištenja pomoći i asistencija, kao i zaključat mogućnost mijenjanja kamere ako želite pravo simulacijsko iskustvo.

Jedan od glavnih aduta igre svakako je njena audiovizualna prezentacija. Project CARS naprosto izgleda prelijepo u svim vremenskim uvjetima. Kapljice kiše na vjetrobranskom staklu koje nestaju obrisima brisača, zalasci sunca ili pak olujno nevrijeme – sve to izgleda perverzno dobro, poput neke oktanske poezije. Zvuk automobila nije najbolji na toj razini, ali nemamo nikakvog prigovora osim ponekog pucanja zvukova mijenjanja brzina kod svega par automobila.

Ono čime nikako nismo zadovoljni i što je očita mana igre, jest model oštećenja. Za igru s ovakvim ambicijama sasvim je realno očekivati da taj element bude bolje odrađen. Primjerice, jedan TOCA serijal je prije desetak godina imao mnogo kompleksniji i impresivniji model štete, gdje bi svaki komadić automobila koji je stradao u koliziji bio realno i vjerno uništen. Project CARS po tom pitanju pada u usporedbi s nekim konkurentnim naslovima.

Drugi i ponešto značajniji nedostatak je izbor vozila u igri. Čak i brojka od sedamdesetak automobila nije toliki problem koliko izbor automobila u određenim klasama. Fali tu dosta poznatih jurilica, poput Subaru Impreze, Nissan GTR-a, VW Golfa itd. na koje smo jednostavno navikli da budu prisutni u ovakvim simulacijama. Mislim, Mitsubishi Lancer Evolution je jedini japanski auto u igri! Ali treba napomenuti da je stanje takvo samo po izlasku igre, no kroz nekoliko mjeseci trebali bismo vidjeti proširenu ponudu vozila kroz besplatne DLC nadogradnje. Dobro ste pročitali, besplatne.

Project CARS-u, dakle, nedostaje vrlo malo da bude kompletan proizvod. Igra ima svojih nedostataka u povremenim bugovima s boksom, pomahnitalim AI-jem te u ponudi automobila i njihovom modelu oštećenja. Ali s druge strane, ljubiteljima tvrdokornih simulacija vožnje sve to nadoknađuje fokusom na realističan osjećaj za upravljačem. Ako imate FFB volan, ova igra ga vjerojatno podržava, a osjećaj vožnje koje će vam ponuditi vrijedan je svake kune. I da, ne bojte se igrat s postavkama FFB-a, dobar tweak postavki može učiniti veliku razliku.

85/100

FORUM: Project CARS