Podosta dobar članak od strane Mladena Jergovića. Neznam kako neki gledaju na tog lika, meni je bio jako iritantan kao komentator glasom i stasom, ali mu se mora priznati znanje i količina informacija. Ove sezone ima stvarno kvalitetne članke i u posljednje vrijeme ih nerijetko čitam.
EDIT: link na članak se neželi pojaviti.. pa ću prenijeti tekst
Pretpostavimo da su stvarno, ozbiljno u igri za naslov ovogodišnjeg svjetskog prvaka u Formuli 1 ove godine ostala samo četvorica vozača: Fernando Alonso, Sebastian Vettel, Kimi Räikkönen i Lewis Hamilton.
Od njih, dvojica, Alonso i Vettel, izgledaju kao da će u preostalih pet utrka voditi najoštriju borbu za naslov, dok Räikkönen i Hamilton imaju znatno manje šanse, jednostavno zato što na startu onog što je Alonso nazvao mini-prvenstvom već sada imaju 37 odnosno 42 boda deficita.
Još u Monzi, prije točno mjesec dana, Alonso je izgledao skoro nedodirljivo. Ne samo da je nakon te utrke imao 37 bodova prednosti (pred Hamiltonom), nego je izgledalo da se dobre utrke i plasmani na pobjedničko postolje naprosto lijepe za njega. Bilo je to vrijeme kad su hrabri bili oni koji su govorili kako je još sve moguće i kako je prvenstvo otvoreno, najviše zbog toga jer je Španjolac uistinu majstor izvlačenja maksimuma iz bolida koji mu je na raspolaganju.
Također, da nije bilo onog nesretnog odustajanja u prvom zavoju na stazi Spa-Francorchamps (i da je tamo osvojio bodove, što je bilo vrlo realno za očekivati, ali se u igru upleo Romain Grosjean), u Monzi bi Alonso utvrdio novi rekord svih vremena u uzastopnom osvajanju bodova u Formuli 1: posljednji put to mu nije bilo uspjelo u Kanadi 2011., kada se na stazi nije najbolje razumio s McLarenovim Jensonom Buttonom, i završio van nje. Dakle, Monza bi bila Alonsova 25. uzastopna utrka s osvojenim bodovima. U 14 od tih 25 utrka Španjolac je završio na postolju, i jedinu malu sjenu predstavlja činjenica da je samo u četiri navrata zapravo bio na najvišoj stepenici postolja.
Što nam to govori? Pa govori nam da se Alonso u ovoj fazi svoje karijere, nema sumnje i kao posljedica vožnje bolida koji definitivno u tih 25 utrka nije uvijek bio najbolji na gridu, naučio iskoristiti maksimalni (ili skoro maksimalni) potencijal alata kojeg mu je dao Ferrari. Teško je reći bi li neki drugi vozač osvojio više pobjeda, ali skoro je sigurno da ne bi toliko puta bio u bodovima i na postolju.
alonso-happy-webU sezoni kao što je 2012., kada forma, konzistencija i saldo završavanja utrka svih (drugih) vozača suludo varira, dovoljna je bila jedna jedina pobjeda (ona u Njemačkoj) u kojoj je Alonso bio apsolutno najuvjerljiviji vozač utrke i još dvije (u Maleziji i Valenciji) u kojima je maestralno iskoristio loše utrke drugih i sjajan, za sebe, splet okolnosti, pa da vozač Ferrarija odgalopira u daljinu sa zalihom bodova skoro dovoljnom za osvajanje prvenstva.
No, ključna riječ je ˝skoro˝. Čim su se sreća i splet okolnosti okrenuli protiv njega, čim je odustao po drugi put u četiri utrke, čim se, dakle, Alonsu dogodilo točno ono što se događalo i njegovim najljućim rivalima, stvari su se munjenivo poravnale, i Španjolčeva se prednost istopila poput onog vječnog lanjskog snijega. Jednostavno.
Govoriti zato o nekakvom golemom pehu Alonsa i nesreći što mu možda izmiče (po nekima) već siguran naslov prvaka, kojeg zaslužuje jer je, to je valjda jasno, najbolji vozač svijeta, u najmanju je ruku neoprezno.
Ostavit ćemo sada malo po strani Räikkönena jer je on u cijeloj priči anomalija, budući da je u bodovima završio sve utrke sezone, osim one u Kini (a završio bi u bodovima i nju da u Lotusu nisu ljuto fulali strategiju guma), ali nije niti jednom pobijedio. Finac je u priključku u borbi za naslov, ali istovremeno i nije jer je samo u nekoliko utrka izgledao kao istinski pobjednički materijal. Osim ukoliko se forma Lotusa radikalno ne popravi, i u kvalifikacijama i u utrkama, Räikkönen zapravo nema šanse osvojiti naslov, ma koliko ta pomisao bila antipatična.
Pozabavimo se, međutim, radije Vettelom i Hamiltonom. Aktualni (dvostruki) svjetski prvak, prema standardima iz 2011. imao je do sada neuspješnu sezonu. Ipak, na njegovom su kontu tri pobjede – niti jedan vozač 2012. nije pobijedio više puta. Nijemac bodove nije osvojio tri puta: u Maleziji, u onoj ˝krastavac˝ utrci kakva tu i tamo zadesi i najveće, i u kojoj ezavršio na 11. mjestu, u Valenciji gdje je trebao lakoćom pobijediti ali je crkao alternator, i u Italiji gdje odustao zbog istog kvara šest krugova prije kraja kad je držao šesto mjesto i hvatao Räikkönena na petom. Zanemarimo li utrke u kojima je u cilju bio slabije plasiran od onog što je bilo moguće, Vettel je neplanirano izgubio 33 boda. Da je sve išlo bez problema imao bi ih, dakle, 223.
hamilton-strange-f1-photoHamilton je vjerojatno izgubio sigurnu pobjedu u Barceloni, nakon onog fijaska McLarena u kvalifikacijama i gubitka uvjerljivog pole positiona. Bodove još nije osvojio u Valenciji, gdje bi mu, vele skoro svi, bilo značajno pametnije da se nije suprotstavio bržem Maldonadu, da mu je prepustio treće mjesto i uzeo 12 bodova za posve izvjesno četvrto, u Njemačkoj, gdje je odmah na početku probušio gumu i pao na kraj kolone u utrci u kojoj je mogao biti, recimo, sedmi (što je bila njegova startna pozicija), u Belgiji je eliminiran na startu i vjerojatno bi osvojio bar 6 bodova za sedmo mjesto (opet pozicija iz kvalifikacija), i u Singapuru, u utrci u kojoj je sigurno dominirao do kvara mjenjača. Dakle, sve u svemu, gubitak od bar 64 boda. Bez navedenih problema, Hamilton bi ih sada imao 222.
Posve je moguće da bi u Belgiji Alonso bio opet na postolju, baš kao i u Japanu (sudeći prema plasmanu Masse). Znači, on je izgubio, recimo, 33 boda. Da ih je osvojio, imao bi ih sada 227.
Drugim riječima, sve bi bilo manje-više isto, uz spomen Hamiltona koji bi vodećem dvojcu bio znatno bliže. Što je pisac htio reći? Samo to da u takvom scenariju vjerojatno ne bi preko ljeta nastala eoforična utrka oko toga tko će Alonsu izredati više komplimenata i tko će ga uvjerljivije proglasiti svjetskim prvakom 2012., nego bi se hvalospjevi ravnomjernije poslagali su svu ovu trojicu vozača koji su uistinu do sada obilježili sezonu. I naravno, manje bi smisla imale sve ove sadašnje priče oko toga kako će, na kraju, Alonso izgubiti već praktički osvojeni naslov.
Jednostavna je činjenica da ga on nije niti osvojio. Samo su mu u jednom dijelu sezone događaji išli na ruku izuzetno dobrim slijedom okolnosti.
No, dobro. Pretpostavimo da Ferrari – koji je u Suzuki u rukama Masse završio utrku dobro ispred oba McLarena, pa se ne može tvrditi da je uistinu baš toliko inferioran bolid u svim fazama F1 vikenda – pronađe vitalne sastojke za brzinu u kvalifikaciama., i da će tri vodeće utrke od sada na dalje biti manje-više poravnate. Kako stvari stoje sa šansama naše četvorice favorita za naslov u pet preostalih utrka ˝mini-prvenstva˝?
Stazu u Teksasu, naravno, nitko ne zna, pa je bespredmetno spekulirati o tome kojoj bi ekipi mogla najviše odgovarati. Što se preostale četiri tiče, Alonso, Räikkönen i Hamilton će sa zebnjom morati prihvatiti činjenicu da je Vettel u posljednje tri sezone pobijedio na baš svima i, što je vrlo bitno u svjetlu novopronađene (u Japanu) brzine Red Bulla u kvalifikacijama, bio je najbrži u kvalifikacijama na svim ovim stazama. Dakle, Red Bull, čiji je dizajner Adrian Newey za Japan osmislio dvostruki DRS sistem, ali – što mnogi drže da je i važnije – posve modificirani sistem ispušnih cijevi, mora se smatrati favoritom u većini preostalih utrka. Ovo tim više jer su dva vozača Red Bulla od 2009. do kraja 2011. (dakle u tri sezone) na naše četiri poznate staze pobijedili ni manje ni više nego u sedam utrka, od ukupno devet održanih na tim stazama! (Ovdje, naravno, treba pojasniti da se Koreja vozila samo 2010. i 2011., a Indija samo lani.)
Kako bi poantu utrljali još dublje, recimo da je u Koreji 2010. Vettel uvjerljivo vodio sve do 10 krugova prije kraja, kada mu je otkazao motor, pa je pobjedu uzeo Alonso. Jedinu preostalu pobjedu u ovim utrkama koju nije zgrabio Red Bull osvojio je lani u Abu Dabiju Hamilton, ali i to nakon što je odmah na početku utrke Vettel odustao (s prve pozicije) zbog one probušene gume.
Za vozače koji nemaju u rukama Red Bull RB8 situacija, ako je suditi po bliskoj prošlosti, ne izgleda suludo dobro. Omjer pobjeda u Koreji, Abu Dabiju, New Delhiju i Interlagosu izgleda ovako: Wettel 5, (Webber 2), Alonso 1, Hamilton 1. Omjer, pak, plasmana na pobjedničko postolje izgleda ovako: Vettel 6, (Webber 5), Hamilton 5, Alonso 4, (Button u McLarenu 4), (Massa 1). Renaulta (danas Lotusa) nema nigdje na postoljima na ovim stazama u posljednje tri sezone.
Uzimajući, također, formu bolida iz posljednje dvije utrke, Red Bull i tu izgleda kao vrlo izgledni favorit. Vettel je pobijedio u Singapuru, premda je – Hamiltonov – McLaren bio brži, kao i u Suzuki gdje je u utrci totalno dominirao. Forma McLarena iz Suzuke nije osobita indikacija stvarnih izgleda ove ekipe za ostatak sezone. Button je za Vettelom na kraju kasnio povelikih 25 sekundi, a Hamiltonov set-up bio je posve promašen, pa je bespredmetno nagađati gdje bi njegov McLaren završio u normalnim okolnostima, pogotovo jer je u nekim fazama utrke bio očajno spor, a u drugima suludo brz.
Ferrari je, ponovimo, bio u Suzuki u utrci definitivno brži od McLarena, što je možda i najveće iznenađenje tog vikenda i zacijelo izvor najvećih frustracija u Maranellu. Jer, drugo mjesto osvojio je krivi Ferrari. Zapravo, ova ekipa ne mora uopće izgledati inferiorno prije finala sezone, ali pod jednim bitnim uvjetom: moraju izkemijati brzinu pod praznim tankovima i na mekšim gumama. Ukoliko se Alonso ne uzmogne u kvalifikacijama smjestiti u jedan od prva dva startna reda, neće mu u preostalih pet utrka pomoći niti plasman na postolje u većini od njih. Jer, suprotno onom što je neki dan rekao šef ekipe Stefano Domenicali, Ferrari sada više ne može i ne smije grozničavo pratiti rivale i računati na skupljanje bodova u slučaju njihovih problema. Ferrari se sada jednostavno mora boriti za pobjede.
I dok se za Hamiltona to ne mora reći, budući da on praktički sada nema drugog izbora nego u svakoj utrci ići na sve ili ništa, što nije taktika bitno drugačija od njegove do sada u sezoni (prisjetimo se Valencije!), Alonso će svoju strategiju sada morati modificirati. Više neće igrati tek ˝pokrivanje˝ rivala najbližeg po bodovima. Od sada pa u idućih sedam tjedana pali samo flat-out juriš na prva mjesta.
Nije li to, za nas koji sve gledamo sa strane, ipak najbolje?