Na kraju sam ipak pročitao tvoj post iz kreveta.
NHF, ali meni više je nerazumljivo tvoje neshvaćanje toga, nego tebi ta privrženost ili ljubav jel.
Čovjek je komplicirana osoba jel, voli, mrzi, ljubi, sere, jede, svašta nešto. I ti i ja znamo da si malo cijepidlaka oko nekih stvari, e pa tako i ovo. Većina svijeta, čitaj ljudi - ima nekakvog idola i voli se identificirati sa nečim što voli i onda se prikloni marci za obuću, odjeću, mobitel, televizor, nogometnu loptu, frižider, automobil, motor itd.
Usporedi si malo svoju ljubav s automobilima i onda da te ja pitam, dobro zašto šta tu ima, isto tako je sa svima, pa i sa nogometom, odnosno klubom. Ne zovu nogomet uzaludno najvažnija sporedna stvar na svijetu, možda je nekome poput tebe to čudno, nezanimljivo i neshvatiljivo, ali velika većina to stvarno tako i smatra. Jednom mi je otac rekao, da od svih sportova možda nogomet i nije najljepši i najatraktivniji, ali ako se svi sportovi igraju na najvišoj sportskoj razini, onda nogomet je najljepša sportska igra i tu se slažem.
Pitaj nogometnog navijača vani, tu nemoj jer će ti 2% ljudi dat nesuvisli odgovor. Pitaj nogometnog navijača Liverpoola, Napolija, Lazia, Juventusa, Rome, Chelsea, Porta, Benfice, Barcelone ili Reala, zašto to, zašto takva ljubav. Zato što to nije hobij, to nije izlika da se nešto drugo radi, to nije hir ili đir, to je način života. Većina tih navijača, pravih navijača, nisu navijači 2 sata prije, za vrijeme i 2 sata nakon utakmice, oni su navijači 7 dana u tijednu, 24 sata dnevno.
Oni gledaju da imaju novaca za subotno ili nedeljno gostovanje, da imaju za okrenut rundu u pubu prije tekme. E sad što ih privlači? Mene osobno, a i veliku većinu otac ili prva tekma na koju odu pa se zaljube u atmosferu na stadionu, od navijanja, igre ili dobrog nogometa, rezultata ili pak samog ugođaja. E sada ako je prije 10-20-30 godina u Engleskoj ili Hrvatskoj bilo 99% domaćih dečkiju, a ti navijaš za taj klub, 30-40 godina i sada se taj omjer drastično promjeni, zar bi ti prestao navijat za taj klub, za koji već živiš tolike godine? Nebi, jer bi značilo da ti ideali i stavovi nisu čvrsti, da si 30 godina uzalud pijevao i u dobru i u zlu, da si tu.
Osobno nemam ništa protiv stranaca u momčadi, ali samo onda ako je on bolji, ako ne i dvaput od domačeg dečka. Stranac u Dinamu? Neka, ali neka krvari, znoji se i gine za taj dres, onda se može zvati i Mirales i Moles i Malešnica, nije bitno. Isto tako domači dečko mora dokazat, da mu taj klub nešto znači, jer bez srca si niko i ništa. Da se vratim na ovu ljubav prema klubu. Osobno imam oko 100 gostovanja svog voljenog kluba. Nije bitno zašto više ili trenutno ne idem na utakmice, bitno je zašto sam išao i što je to meni značilo.
Sa Dinamom sam prošao pola europe i bio u svakom dijelu ove naše lijepe naše. Prva tekma, nisam gledao baš nogomet jer su mi oči i misli bile sa suprotnom tribinom i navijanjem. Par nedelja kasnije sa nepunih 13 godina otišao sam i ja sa prijateljem na navijačku tribinu i pokušao ulovit u čemu je caka. U mojoj situaciji u isto vrijeme sam i obožavao nogomet, pa nisam bio tamo samo zbog navijanja i da se pravim mangupom nego sam imao nekakav pedigre da postanem navijač kakav on treba i biti.
Nema ništa ljepšeg nego kada se pokaže homogenost igrača i navijača jer zbog toga postoji NOGOMET igra kakavu danas poznajemo, jer klub bez navijača nije klub isto tako je i obratno. Jer se igra za gledatelje, odnosno navijače. Kada osjetiš dobro zalaganje igrača pljesčeš i bodriš ga isto kao i klub, kada treba tvoju snagu da pobjedi, ali isto tako kao navijač imaš i pravo iznjet svoje negativno mišljenje i pokudit (što dosta puta izaziva dobru reakciju kod igrača i onda se žele dokazat, ispravit ili promjenit nešto - potez, gol, asistencija, borba do zadnjeg daha).
Gostovanje voljenog kluba je kao mali ili veliki maturalac samo nešto puno i daleko bolje, ideš negdje s ljudima koje ne poznaješ ili poznaješ, neznaš šta te čeka tamo, može biti zabavno i zanimljivo, a može biti i opasno ili dosadno, no nikad neznaš šta te čeka, pa i da nakon 11 puta u istom gradu budeš, nikad ti nije isto. Zajebancija na putovanjima je nešto što se pamti cijeli život. Bus, vlak, automobil, stop, avion, sve su to toliko atraktivna putovanja da ti se sve to sjećanje ureže u srce i u mozak. U tom trenutku kada si s klubom daleko od kuće i kada ti se isti oduži trudom, zalaganjem na terenu i pobjedom, osjetiš tu ljubav na najveći mogući način.
Osobno malo stvari na svijetu me može ispuniti kao fenomenalna atmosfera na stadionu, koja se nekad mora ćekati i po pet godina, ali kada dođe više ju nikad nećeš zaboraviti. Opet kažem netko živi za automobile, sport (bavljenje istim), neko je plaćeni ubojica 47, neko privatnim poslom uz standardnim kao hobij, a neko voli i živi za klub i ne odustaje od svojih ideala.