Ma ja sam vec lagano poceo sumnjat u covjeka i gubit nadu.Upoznao sam ga prije 5,6 mjeseci jer je napravio kucu blizu moje, a ja i stari smo radili na njoj.Tako smo se skompali i stvarno je covjek prva liga, rucali smo par puta, njegov sin bio sa menon danima na PS4 i bas smo se svi zajedno druzili par mjeseci.
Ja vec dugo vremena zelim ic gore, i bas ovo ljeto ja kazem ocu kad je jednu vecer isao kod njega da ga pita ako mi moze rjesit za Njemacku sta.Kasnije mi dode otac kuci i kaze "neces vjerovat, Alen me sam pitao ocemo li vodit Luku u Njemacku".Ja nisam mogao vjerovat, bio sam presretan.I tako nakon par dana ja otidem do njega da se dogovrimo kako i sta, pitao me sta zelim i sta mi moze ponudit, dogovorili se sve i rekao se javit do 30.9, al da racunam da ce to bit rjeseno kroz 2,3 mjeseca.Onda nije zvao jedno 2 mjeseca i bas jucer nazove oca i kaze da stalno misli na mene, da je bio u velikoj zbrci, da mu se firma mozda seli u Poljsku pa je bio stalno na putovanjima, ako nebude mogao u sebe me zaposlit da je vec rjesio posao kod jednog njegovog dobrog prijatelja i da ce mi javit za Bozic/Novu Godinu gdje idem i kako.
Tako da nakon jucerasnjeg poziva se uopce ne bojim i ne sumnjam da ce mi rjesit nesto 100%, a ja se jadan vec poplasio da nema od toga nista.
Stvarno sam presretan i jedva cekam trenutak da napustim kucu i odem u svjet, a do tada na bausteli po 10 sati dnevno, a mozda me i gore zapadne baustela tko zna, nije mi ni bitno, samo da idem.
