Metal, Hardcore, Punk...

[rima706]

Voodoo Glow Skulls - I shot the Sheriff

Me First and the Gimme Gimmes - "O Sole Mio" (Live - 2004)

 

[ManTheRamparts]

Sluša se:

Coalesce - Ox



Coalesce - Ox EP



Fenomenalan, kaotičan metalcore, odlična atmosfera prevladava i na albumu i na ep-u, jebenica blues/country djelovi, ko iz nekog westerna. Teška, opaka muzika. Oboje - čvrstih 9/10.

Evo jedna stvar s albuma. 

Dead Is Dead by Coalesce

[ManTheRamparts]

Opaki hardcore:

Cursed - Fatalist

Cursed- Intro/Fatalist

Cursed - Old Money

Cursed - II - Old Money

[ManTheRamparts]

Deseti mjesec se jedva čeka. Osim kaj dolazi nova Forza, dolaze i novi Neurosis i Converge - obadva hiču novi album isti mjesec - am I in heaven? Jedva čekam!

Pa evo - Neurosisov teaser za album i prvi single s Converge-a novog. Rula i jedno i drugo onako! BOLESNO!

NEUROSIS: Honor Found in Decay

Converge - "Aimless Arrow"

[Shimmy]

OK, inače slabo slušam takvu muziku, ali ova druga, sve mi je nekako off, kao random nabacani vokal na random sklepanu muziku. NHF, meni je samo tako

[ManTheRamparts]

E pa to je čar Converge-a, treba dosta da sedne - kad je skroz drukčija muzika od svega, poseban bend. Prvi put dok čuješ samo je KAOS, još k tome je ova laganica. Al dok zagrebeš malo dublje, malo u celi koncept skužiš da je to prava umjetnost, da ništ nije bezveze. Svaki drum fill je na mestu, svaki riff isto, sve ima smisla, vokal isto tak - liriksi su praktički poezija - još dok vidiš artwork koj Jacob (vokal) dela - skužiš da je to prava moderna umjetnost u najboljem obliku. Jako puno emocija je tu nutra. Puno ljudi smatra njihov album Jane Doe najboljim u prošlom desetljeću, pa tak i ja. Recimo - na Sputnikmusicu je proglašen isto najboljim, ispred Radioheada koj je skoro uvek na vrhu takvih lista (kaj mi je dok sam to videl bilo iznenađenje onako). Za taj isti album dok prvi put čuješ NIKAD ne bi rekel da je tematika - ljubavna.

Zapravo je čudna muzika, a to je i čar - još ti, kak da velim na HR ( ), atonalni - recimo to tak zvukovi, treba vremena da se upije, POGOTOVO vokal - kad je u dosta slučajeva ko da samo reži (a zapravo nije tak), dok zapravo na taj način prenosi svoje emocije u svoju muziku. Jacobov vokal mi često djeluje ko da su njegove riječi boja, a glazbena podloga platno na koje tu boju manijakalno nanosi. Ljudski mozak i sluh je većinom naučen na ono kaj mu se servira, a u velikoj većini slučajeva je to sve u više-manje istom tonalitetu. Ova muzika je recimo ko Dark Souls/Demon's Souls u gamingu - više slušaš, više je rewarding. Nije za svakog, nije pristupačna muzika, ali sve je to uglavnom dio koncepta te muzike. I uvek mi se sviđalo to kaj imaju neki, nazovimo to tak - 'digitalni' zvuk, a opet organski - znači ništ nije preproducirano i sve mogu odsvirati kvalitetno live. To je jedan od retkih bendova koje je svetogrđe obrađivati ili nekaj - Converge je Converge i tu nemaš kaj prčkati. Converge se ne obrađuje - to je nepisano pravilo. Ako neko i proba napraviti obradu neke njihove pjesme, popljuvan je instantno od ljudi koji ih slušaju. 

Converge je najlakše rečeno - trijumf ekstremne muzike, ako se mene pita.

Evo nekih slikica od toga lika:





I jedan od najboljih closera albuma ikad (dok krene build up za zadnji dramatični dio - uffff):

Converge - "Jane Doe"

These floods of you are unforgiving
Pushing passed me spilling through the banks
And I fall
Faster than light and faster than time
That's how memory works
At least in the dark where I'm searching for meaning
When I'm just searching for something
I want out
Out of every ackward day
Out of every tongue tied loss
I want out
Out of the burdening nightsweats
Out of the rising seas of blood
Lost in you like saturday nights
Searching the streets with bedroom eyes
Just dying to be saved
Run on girl, run on

[Shimmy]

Dobar post, ali kak si rekao, nije za svakoga. Slušao sam ja već svašta od glazbe i u periodu od zadnjih 10 godina sam prešao stvarno sve moguće i nemoguće žanrove - od rapa, preko bluesa do grindcorea, i sve moguće između, ali ovakvo nešto mi nikad nije sjelo.
Meni ti je prvenstveno u muzici bitna melodija, bilo da ju čini neki "umjetni" instrument ili onaj prirodni - vokalni. I kod vokala zapravo tekst mi ne igra gotovo nikakvu ulogu, pa čak i u nekim klasicima gdje je isti kakti najbitnija stvar i ljudi ga analiziraju i ne znam što, npr- Stairway to Heaven, meni iskreno tekst u toj stvari (kao ni u gotovo bilo kojoj) nije bitan ni 10%. Volim tu pjesmu isključivo zbog melodije, ritma, zbog fenomenalnog sola, zbog vrhunske vokalne melodije...

Tako sam recimo u metalu najdalje što se tiče "žestine" a gdje nema te "melodije" o kojoj pričam, došao do ovog, a to je opet drugačije nego ono gore što si ti stavio

Sodom - M16 (Best Quality)

Dimmu Borgir - Puritania (with lyrics)

Zapravo zanimljivo je da mi je u ovim pjesmama tekst jači i bitniji nego u jednom Stairway to Heavenu. Nekako zbog moći same pjesme i kako dobro ritam i općenito instrumenti odgovaraju tematici

Growl ne volim u globalu ali ako je kao u ovim pjesmama nekako ukomponiran u melodiju i paše u sami mračni ton, onda mi je OK, nekad čak i paše, no mora prije svega biti neke lijepe mi melodije i/ili dobrog ritma. Čime ne velim da ovaj u bendovima koje si ti spomenuo npr nije dobar, samo nije meni. Ove gor emi imaju prije svega ritam, a ovo je primjer te "lijepe melodije":

AMORPHIS - "Black Winter Day"

I da, strašno volim (kvalitetne) ženske vokale u metalu, pogotovo soprano te onakav "chant" štih, odn kao neko crkveno pjevanje kao i uporabu nekih instrumenata netipičnih za taj žanr poput gudačkih

Savršen primjer i toga dvoje mi je ovo 

Diablo Swing Orchestra - Heroines

Ništa ne kužim ženu, ali zuvči mi predivno 

OK, ovo je jedna od lakših stvari na albumu ali je u suštini metal i to sa dosta žestokim riffovima. Inače njih preposučam svima koji vole soprano/zanimljivu melodiju/"vampire" muziku/nešto drugačije

[ManTheRamparts]

Meni je dosta bitan tekst, jer to mi izdvaja bend iz gomile - a i daje dodatnu dubinu i dimenziju samoj glazbi. Naravno - bitno je i sve ostalo da je ful paket. Ne volim dok bend nije sposoban odsvirati dobro live ono kak je studijski izvedeno. Tu sad ne mislim da mora biti sve isto ko studijski u milimetar ili tak nekaj - već da treba biti na nekom levelu (da ne 'zakolju' pjesmu) i ako se improvizira, da je s stilom. Ja sam isto tak preslušaval sve i svakaj, rap, jazz, blues itd. itd., ali ipak su mi najdraži ti ekstremniji smjerovi. Ne pokušavam ti nametnuti svoje mišljenje, a vidim da ti ne pokušavaš meni i to cijenim. Imamo drugačiji ukus i to je to.

Dosta sam otvoren glede muzike tak da volim i melodičnije stvari, ali volim i ovakve zajebane, a ti su mi i draži kad mi je samo preslušavanje takve muzike više zadovoljavajuće i to kopanje ispod te kompleksne površine, fokusiranje na pojedine instrumente, tekst i slično mi je interesantno. Normalno - ne treba biti kompleksno da bi bilo dobro, ali na kraju se nemre mjeriti s takvim remek djelima. Recimo ima mi odličnog pop punka, ali na duge staze nije to to. Nije to ona muzika koja bi te povukla u svoju atmosferu i u neki drugi svemir.

Ne znam, možda je to i neka, nazovimo to tak - estetika ružnoće: ispod te zapravo na prvi 'pogled' grde vanjštine se krije pravi biser i prekrasna muzika, koju samo dobro upućen slušatelj može doživiti. Naravno - i ukus je tu u igri. Meni npr. nikad nisu sjeli oni gitaristi tipa Vai i slični, ali nikad ne bi rekel da je to loša muzika ili nekaj, jer ima ono nekaj - ali ne u čemu se ja morem najti. Jednostavno nije za mene. Ipak svi mi drugačije doživljavamo svoju okolinu, pa tak i muziku.

Ovo kaj si linkal sam sve slušal, osim ovog zadnjeg. To više ide na dušu tome da nikad nisam bil neki 'gothic' fan, makar ovo nije baš ful taj štimung (da, slušam sad) i nikad nisam preferiral takav ženski vokal, ali da ima odlične vokalne mogućnosti - ima i to je neosporivo. Dimmu Borgir mi je od nekad odličan, Sodom mi je tak-tak (nikad nisam bil neki trasher, al sam slušal dosta), Amorphis mi je isto tak-tak, al je zanimljiviji od 95% death bendova zbog svoje eksperimentalnosti.

Sad dok vidim kaj ti je dobro glede ovih žanrova, mislim da imam nekaj kaj bi ti se moglo svidjeti (ak imaš strpljenja za duže pjesme). Meni odličan bend - ima i ženskog vokala. Atmosfera je totalno noć u maglovitoj šumi dok se vidi kak sveće prigušeno gore u magli za vreme nekog obreda (tak mi je). 

Prekrasno uglavnom. I ima melodiju. Pogotovo na jednom legendarnom djelu!

Wolves in the Throne Room - Thuja Magus Imperium

Volim ovakve konstruktivne rasprave! 

[Shimmy]

Do sad sam gledao film a sad nisam skoncentriran dovoljno za slušanje nove muzike pa poslušam sutra i jaivm dojmove itd

[ManTheRamparts]

Nema beda, dok imaš vremena preslušaj. 

[rima706]

uh converge  su prva liga, evo jedne od najdrazih

Converge - Eagles Become Vultures

prekrasno 

a ja sam nesto doceko ovaj mjesec, novi album propagandhia

Propagandhi - Failed States

dobar je ali prijasnji su bolji

Propagandhi - Tertium Non Datur

remek s prijasnjeg albuma

[Death_rattle]

Meni je ovo pojam metala, puno riffova, fin tekst, dužina pjesme već od prosjeka a opet nije dosadna

Dark Angel - Trauma and Catharsis

Leading quiet lives of desperation, we maniacally cling to the unreal
Life pursues its stranglehold, upon us, its pain revealed
We, as a race, are frail and weak, crises leave us paralyzed
We strain to deal with what''s thrown at us, we''re therefore traumatized

Really, I speak for no one but me
And I am losing my grasp
On that which I must call "myself"
This burden might be my last
Stranded and sinking into remorse
The darkest recesses of my mind
The cavernous tyranny of pain and fear
Is lunacy far behind?

I have dealt eternally with anguish
I have learned to live with my distress
From all this trauma comes profound catharsis
And a way to cope with my life''s bitterness

Loneliness draped around my neck, in its sinister seduction
I pray a light will come from this, my frightened introspection
A lifetime of misery and its brethen, has depleted my reserves
And this has brought me the true conclusion, *nothing* is what I deserve

My early involvement in sordid acts
Has left me scarred for life
The road I have taken, self-doubt intact
Denigration is my wife
Am I a slave to the powers that be?
Have I any inner strength?
Fleeting struggles of humanity,I pontificate at length

I have dealt eternally with anguish
I have learned to live with my distress
From all this trauma comes profound catharsis
And a way to cope with my life''s bitterness

As an outcast, I''ve become inner-dependent, trapped in a world of lies
But now I must question my own self-worth, that leaves me demoralized
Possessing fate of mental demons, surrounds my soul in these masses of pain
Voices damning all of my thoughts
Self-infliction capacities retained

I''m not the only one in this world
Who''s suffered through emotional discord
Intensities-caustic and penetrating
Is it me I''ve spent all my life hating?
Thinking distorted emotions clouded
By my personal asceticsm
In condemnation I''ve been enshrouded
Acetylene baptism

I have dealt eternally with anguish
I have learned to live with my distress
From all this trauma comes profound catharsis
And a way to cope with my life''s bitterness

I''ve expunged a multitude of, but sad to say, not all my doubts and fears
But I look forward with trepidation, and step with caution into my remaining years
I am quite sure that in these words
There''s not much hope that things will ever change
Maybe my time for suffering''s past
And I can vaguely hope for brighter days

I have dealt eternally with anguish
I have learned to live with life''s distress
From all this trauma came profound catharsis
And a way to cope with my life''s bitterness

[Shimmy]

@MTR - evo poslušao i mogu reći da mi se sviđa 
Doduše ne kao pjesma koju bih slušao na playeru dok idem gradom ili u autu, no to ne znači da ne valja, nego ima tako i neke muzike koju znam slušati u nekim posebnim trenucima/raspoloženjima i/ili doma dok nešto radim, obično kasno u noć. E ova je jedna takva.

Recimo nešto slično tome je i ovo

Burzum 1999 Hlidskjalf - Tuistos Herz

Ak si kad slušao Burzuma, znaš kaj mislim. Nikad ga ne bih slušao npr dok vozim, ali nekada paše više nego bilo što drugo na svijetu

A kad si spomenuo Vaia "i slične", ja se baš recimo kod njih pronalazim. Npr kako sam rekao, tekst mi nije bitan, a oni (Vai, Satriani, Petrucci, Gilbert...) ga gotovo uopće nemaju pa me to ne smeta, nego samo muziku u kojoj ja otprilike pronalazim ono što si ti rekao da u ovome nalaziš. Tu neku kompleksnost, analizu, pronalazak novih tonova kod svakog novog slušanja itd.
No jasno mi je da nešto takvo nekome može biti odbojno, i znam da će mnogi reći da je obično izdrkavanje na gitari jer im očito ne sjeda takva muzika. Meni je draža i melodičnija od nekih "neizdrkavanja". No ima i tu razlike. Vai i Satriani mi imaju melodiju, kompleksnost i savršeno pogođen omjer lutanja po ljestvicama i raznih harmonijskih dijelova, dok npr Yngwiea Malmsteena ni ja nemrem smislit. Za mene je on ono što je za neke već Satriani, obično drkanje po ljestvicama gdje se čini da je poanta samo u što većem broju nota odsvirnaih u što kraćem vremenu bez nekog smisla. No opet ima ljudi kojima i on odgovara i dižu ga u nebesa pa ga nebum pljuvao. Ako ništa, očito nekaj vrijedi kad je toliko popularan (u tim krugovima jasno, ovo o čemu pričamo na globlanoj razini nije ni blizu popularno kao neki Pitbulli i slično)

Moram priznati da sam se iznenadio da si poslušao baš sve tri, ali opet, isto tako nisam iznenađen da nisi čuo za Diablo Swing Orchestra 
Oni su ipak nekaj skroz posebno i teško je uopće doći do takve muzike a kamoli slušati ju. Ja sam recimo imao sreće da mi se bivša cura bavila pjevanjem i to u zborovima te ciljala na operno pjevanje, a u kombinaciji sa time da jako voli metal, eto, nekak je došla do njih, a poznavajući moje ukuse, dala mi je da si i sam poslušam te sam se oduševio.

I da...

Volim ovakve konstruktivne rasprave! 

Apsolutno, takve stvari i imaju najviše smisla na forumu. Evo npr, sada sam otkrio još jednu novu stvar koja mi se sviđa i vjerojatno ću od istih poslušati i druge 

P.S. I da, imam strpljenja za duže stvari, uostalom, jedna od najboljih pjesama ikad mi je ova 

Dream Theater - A Change Of Seasons [Live In New York] [Full Song]

Danas sam baš išao pehaka od okretišta Dubrava kada sam si pustio pjesmu do Čulinečke, i pjesma nije završila dok sam pješke došao do tamo (tko je iz ZG-a i zna Dubravu, zna koji je to put za pehaka )

[ManTheRamparts]

Ma da, nije to muzika za vožnju u autu. To je muzika za slušati po doma.

Ovaj Change of Seasons sam slušal prije dobrih deset godina dok je bila faza s Dream Theaterom, Zeppelinima i ekipom. Dok sam videl da imaš strpljenja za duže stvari, pretpostavljal sam da buš to stavil, jer sam još prije skužil po forumu da ti je DT dobar. Sve je to dobra muzika, ali nije za moj ukus. Bolje se pronalazim u nečemu tipa taj Wolves in the Throne Room. Burzum - nema smisla ništ govoriti, svi koji vole muziku i koji su puno toga preslušali jako dobro znaju pozadinsku priču koja okružuje Varga, Mayhem i Burzum. Naravno da sam slušal.

Ovo kak si rekel za analiziranje svakog zvuka, svakog instrumenta - to i ja radim, zato i volim takve bendove di zapravo sviraju talentirani ljudi. Jer reći za Converge npr. da nemaju talenta je notorna glupost. To su sve maheri - Kurt Ballou (gitarist) osim kaj svira, producira albume drugih bendova na njihovom Deathwish INC. labelu - na kojem je zapravo jako puno dobrih bendova usko vezanih uz te žanrove (hardcore, grind, mathcore, sludge, black). Npr. ak se ne varam - moguće da je produciral barem 1 Trap Themov album ili ep - a kod njih mi je produkcija ludnica - distorziran bas, zujeće gitare, općenita zmazanost - baš kak treba kod takvog crust/grind benda s apokaliptičnim tekstovima biti. Volim dok je pogođena ta 'gadna' atmosfera.

Za primjer:

Day Fourteen: Pulse Mavens - Trap Them

Diablo Swing Orchestra nisam slušal jer je taj neki gotički štih mi uvek bil jedna od retkih stvari u glazbi prema kojoj imam averziju. Isto zakaj vjerojatno nisam nikad naletel na njih - izbjegavam di je takav ženski/muški operni vokal na žešćoj podlogi - to mi je uvek bilo odbojno i nikad mi ne bude sjelo. Na WITTR mi je sve točno pogođeno glede miksa ženskog i muškog vokala, a bome i samog ugođaja muzike.

Da, kad se već dosta spominje Converge, onda se obavezno treba spomenuti i Botch koj je sličan bend, ali opet skroz drukčiji. To je ono kaj volim kod bendova - dok ima nekih poveznica, ali opet da su unikatni na svoj način. Prema njihovoj stvari mi je i niknejm tu na forumu (a sad i svagde drugde lol) - Man The Ramparts s albuma We Are The Romans. Prelegendaran album. Dok na toj stvari zbor počne pjevati ijaaaaooooooo. Epsko samo tak, za closer albuma dušu dalo. Ak te zanima evo link:

Botch - Man The Ramparts (Embedding disabled, limit reached)

Svi ovi bendovi kaj su navedeni u ovom postu, od Dream Theatera do Botcha su zapravo bendovi koji imaju kultni status i to s razlogom. Svi su zaslužni za pomicanje granica glazbe u svojim žanrovima, ali i općenito. Ono - dok čuješ Botch i dok skužiš da je taj album iz 1999. onda tek shvatiš kolko je taj album bitan za daljnji razvoj cele hc scene. Da tog albuma nije bilo, vjerojatno ne bi Jane Doe postojal. Ne znači sad da je Converge popalil od Botcha rifove ili tak nekaj, samo je Botch utjecal na Converge i opet - dosta drugačiji zvuk Converge ima od njih, ali ima dosta poveznica da ih se more strpati u isti žanr. To su sve albumi koji definiraju žanr, koji su u svoje vreme bili prava revolucija. I Dream Theater i Vai i ovi skroz underground kultni bendovi - svi su oni utjecali na daljnji razvoj glazbe. Dok misliš da se nemre zmisliti nekaj novo - opet dojde nekaj kaj neki dašak svježine uvede. 

EDIT: sad mi je pod related skočil ISIS - ufff kako to nisam dugo slušal, a razara! Još k tome mi je skočila jedna od najboljih njihovih s meni najboljeg njihovog albuma - OCEANIC! Ako hoćeš atmosferičan sludge iliti prekrasnu, 'crushing' recimo to tak muziku, Isis je baš to! Prije koje 3 godine sam bil na njihovom koncertu, savršeno je bilo. ĐN ĐN ĐN ĐN samo takav. 

Isis - Oceanic - 1 - The Beginning and the End (Embedding disabled, limit reached)

@rima - još neko ko sluša Converge - taj You Fail Me je isto super album, opener je opak First Light/Last Light, tekst je kaj se uvek naježim. 

Propagandhi je isto legendaran bend, ovaj novi još nisam slušal, ali stari mi rula. Dok se setim koje je to ludilo bilo dok sam prvi put čul Back to the Motor League ufff. 

[ManTheRamparts]

O da - novi Pig Destroyer dolazi, to sam zaboravil. Sad negde izlazi, pa evo prva stvar koju su hitili van:

PIG DESTROYER - "Burning Palm" Lyric Video (Embedding disabled, limit reached)

PD nikad ne razočara, pa mislim da bu sve odlično i ovaj put. Malo privikavanja bu trebalo na novog bubnjara, glavno je da dobro dere, al je malo drukčiji stil od prijašnjeg.