Čovjek se našao pred sudom optužen za ubojstvo s predumišljajem. Pita ga sudac:
- Ovdje se radi o krvavom ubojstvu. Kako se branite?
To ne smatram olakšavajućom okolnošću.
Optuženi:
- Pa, dobro, cjenjeni sude... da ispričam kako je bilo. Živjeli smo u jednoj zgradi. Iznad nas je živjela obitelj s dvoje djece. Bilo je stvarno žalosno, djeca su bila jako niska rasta. Sin od 12 godina bio je visok svega 80 cm, a onaj stariji, od 19 godina, svega 85 cm. Jednog dana, u razgovoru sa svojom ženom, kažem da je to stvarno tužno i da mi ih je žao.
"Da, - reče žena - to su Pirineji."
"Mislila si Pigmeji?"
"Ne, Pigmeji su ono što nam se nalazi pod kožom i zbog čega pocrnimo."
"To je pigment."
"Ne... pigment je bilo ono na čemu su stari Grci pisali."
"Pobogu, ženo, to je bio pergament."
"Ne, pergament je kad neko pročita ili prikaže samo
jedan dio nekog djela. Ja to sigurno dobro znam.
To mi je rekao moj korektor."
"Mislila si na lektora?"
"Ne, lektor je bio grčki heroj."
"To je bio Hektor i bio je Trojanac."
"Ne, hektor je mjera za površinu."
"Mjera za površinu je hektar."
"Ne, hektar je božansko piće."
"Ženo, nektar je božansko piće."
"Nije, to je rijeka u Njemačkoj."
"Rijeka u južnoj Njemačkoj zove se Nekar."
"Ne znaš ti to, još kao mala sam pjevala s prijateljicom
duo o rijeci Nektar."
"U duetu, tako si valjda htjela reći."
"Ne, duet je kad igraju Sarajevo i moj Željo."
- Poštovani sude, tada sam uzeo čekić i opalio je po glavi.
Konačno je zašutjela.
Sudac:
- Optuženi se oslobađa....Ja bih joj presudio još kod
Hektora.
