nitko nije komentirao Mjesec.
Mjesec. D fajnal frontir. Dis ar d vojađes....
Mene fascinira. Točnije, sretnici koji su jednom bili u svemiru, pa pogledali Zemlju, eto taj osjećaj brijem da je nenadjebiv ikada. Tamo si a gledaš Zemlju di je -sve. Teško opisivo. Ako ima koji fanatik toga skužit će odma da ne duljim.
Vratimo se sad na ovo sranje.
Poliphony je, kao, realno stavio utrku na mjesecu sa svim fizičkim zakonima. I okolinom.
Kadar počinje sa Zemljom. A Zemlja je jedna sitna-sitna točka koja svijetli. Zvijezda valjda?. Toliko sitna da je udaljena svjetlosnim godinama od mjeseca pretpostavljam?
Vjerojatno u tim glavama Poliphonijevijevih genijalaca su nepregledni prazni prostor pa su to preslikali u igru.
Nije mi se svidilo. Nimalo.
Toliko.