Max Payne 3

[LukaM 110]

Jucer sam u bugu cital recenziju igru su popljuvali bez razloga i totalno bespotrebno (cijeli jedan odlomak su ismijavali zo da tamo u juznoj americi ne pricaju engleski). Dobila je ocjenu 70/100, a njihov cijenjeni battlefield ocjenu 92/100 tak da mi uopce nije jasno zast ih uopce citam vise.

[Cole™]

Bug i igre 
I ja sam pročital, nije da me je dirnulo nešto.

Ljudi koji kada nešto kvalitetno dođe na scenu seru po igri rendom bez razloga, a onda dođe igra koje su fanboyevi i odmah dođe subjektivnost na dijelo.

[s2000]

Tako su i Mafia II ocjenili a igra je odlicna i zasluzuje bolje ocjene.

[Cole™]

Mafia ll je ocjenom podbacila u gotovo 80% recenzija.
No igra i po meni zaslužuje 85+ ocjenu u svakom slučaju, pogotovo uz DLC-ove.

[Thergothon]

70% nije losa ocjena ako lik koji je pisao ima i inace tako visoke kriterije.
Problem tih casopisa je kaj ne pise samo jedna osoba, a i kriteriji nisu ujednaceni pa se zato ljudi cude dok neka druga igra (od drugog autora) u istom casopisu dobije puno vecu ocjenu.

Vec sam pisao o problemu danasnjeg ocjenjivanja, pogotovo na renomiranim sajtovima gdje svaka druga igra ima 80% i sve ispod zahtjevni gameri ne zele ni probati.
I onda konacno dok nalete na zdrave i visoke kriterije poistovjecuju to s npr- IGN kriterijima. Govorim opcenito, MP3 bug recu nisam cital pa ne znam kaj je na stvari i dal ima uvjerljive argumente. Smatram da MP3 zasluzuje vise...

[Deadwalker]

Baš sam čitao neki dan recenziju trojke gdje je neki lik kao zaokruženi dojam dao 5/10. Ono što je mene šokiralo, najveće pljuvanje bilo po igrinoj priči, koja, budimo realni, svojom tematikom i načinom pripovjedanja malo jače nadmašuje prethodne nastavke, da ne spominjem fantastično napisane monologe kojima je valjda popljuvan svaki aspekt modernog društva i načina života. Većina ljudi to niti ne primjećuje, dok je mene recimo oduševila scena kada sam u favelama stao kraj nekog igrališta gdje su tri klinca napucavala loptu, a Max je onda rekao kako je to jedini pošteni način da se ti ljudi izvuki iz tog pakla droge i nasilja, barem privremeno. Takvih malih scena nebitnih za samu priču ima puno, a opet, izuzetno dižu dojam i pojačavaju imerzivnost uloge koju preuzimaš. Općenito sam protiv prevelike kohezije filma i igre (zato sam i popljuvao toliko prošlogodišnji Rockstarov L.A. Noire), no u Max Payneu 3 to je sve fantastično funkcioniralo. Long-story short, i oko gameplaya te multiplayera se može diskutirati po pitanju kvalitete, no kada mi netko ide pljuvati priču i sve vezano za istu u Max Paynu 3, tukao bih ga štapom.

Glede samog recenziranja, pošto se sam bavim tim poslom, najviše me smeta danas koliko neki danas krivo pristupe određenoj igri tj. u potpunosti promaše ono što bi ona trebala biti te na taj način krivo sagrade sliku o istoj. To se upravo dosta dobro vidjelo na Max Payneu 3 - dosta je recezenata bičalo po tome kako je gameplay previše isprekidan brojnim animacijama, no osim zamjerke da te nakon svake animacije igra vraća na default oružje, mislim da se zbog toga nema šta prigovoriti. Igra je od početka rađena da bude interaktivni film, i gledajući tip i egzekuciju cijelog projekta, mislim kako je imerzivnost uvelike povećana. Nažalost, vjerujem kako je upravo taj koncept + sama težina igra pridonijela da ne bude igra komercijalno toliko uspješna - znam gro ljudi koji nisu igrali starije nastavke, htjeli su se samo napucavati i išlo im je na živce što stalno moraju gledati neke animacije koje se ne mogu instatno skipati pošto su istima zamaskirani loading ekrani. Takvih je dosta bilo i recezenata koji su eto, bez konkretnih razloga i s krivim pristupom loše opisali igru.

[Thergothon]

Baš sam čitao neki dan recenziju trojke gdje je neki lik kao zaokruženi dojam dao 5/10. Ono što je mene šokiralo, najveće pljuvanje bilo po igrinoj priči, koja, budimo realni, svojom tematikom i načinom pripovjedanja malo jače nadmašuje prethodne nastavke, da ne spominjem fantastično napisane monologe kojima je valjda popljuvan svaki aspekt modernog društva i načina života. Većina ljudi to niti ne primjećuje, dok je mene recimo oduševila scena kada sam u favelama stao kraj nekog igrališta gdje su tri klinca napucavala loptu, a Max je onda rekao kako je to jedini pošteni način da se ti ljudi izvuki iz tog pakla droge i nasilja, barem privremeno. Takvih malih scena nebitnih za samu priču ima puno, a opet, izuzetno dižu dojam i pojačavaju imerzivnost uloge koju preuzimaš.

Totalno se slazem. Vecina ljudi kroz takve dijelove samo protrci ko muha bez glave i frustrirano se cude kako je chapter dosadan jer pazi - citave 3 minute nisi nikome mogao stisnuti headshot. Isto kao i za animacije, ako ih nema puno prica je nedorecena i to je na kraju rece minus. Dok ih ima puno (max payne, metal gear solid itd.) opet nije dobro jer po njima ubijaju imerzivnost. Jako kontradiktorno.

[Cole™]

Odlični postovi i slažem se s obojicom. Danas većina ljudi krivo shvaća igre. Ono što je većini iskusnijim i starijim igraćima prelagano ili stupidno, to isto današnjim igračima valja i obrnuto s razlikom težine. Već par igara zadnjih par godina koje su izašle sam čuo da su ljudi odustali od igre zbog težine tipa Crysis. Neznam rastužuje me to i u isti tren mi je smiješno. Ante kolko si dao igri ocjenu uz kakvu opasku? Kad bu se mogla vidjet na YT-u?

[Deadwalker]

Ma pozitivna je recenzija, 8.6. Svoje zamjerke sam već ranije i ovdje istaknuo, no kada se gleda neki zaokruženi dojam i cjelokupno iskustvo, stvarno grehota propustiti. Kako je rekao ranije Thergoton, oni koji traže izazovne igre, Max Payne 3 će im sjesti kao budali šamar :)

Glede YT-a, zbilja još ne znam. Stvar je u tome što ne stavljamo sve više gore jer je  format televizijski, odnosno predug za internet standarde. No ako stavimo u narednim danima, budeš vidio.
Ako nikako drugačije, poslat ću ti tekst svoje recenzije 

[Thergothon]

Slobodno stavis i ovdje u temu 
Kad se vrti reca na playomaniji, ako se uopce vise vrti?

[Deadwalker]

Vrti se, samo je to random like, ovisi kada kolega je ubaci na playlistu. Budem probao saznati za pojedini dan pa tu ostavim info 

[Cole™]

Dostavi mi u tekstualnom obliku, rado bih pročitao.

 

[Cole™]

Max Payne 3 l HCL.HR

"
DRUGO MIŠLJENJE
by Zoran "wyzard" Žalac

Nema drugačijeg načina da to kažem - ja mrzim ovu igru. Mrzim je kao nastavak, mrzim je kao zasebnu cjelinu.

Na stranu to što mi je Max Payne 2 jedna od dražih igara i što isprva nisam mogao probaviti Rockstarovu ideju o potpuno drugačijem nastavku; Max Payne 3 doživio sam kao isprazan i frustrirajući TPS koji me uspio razočarati premda od njega nisam ni očekivao velike stvari. Kao prvo, nisam protivnik nove priče i Rockstarovog zaokreta. Logičan je to potez s obzirom na to kako je završila dvojka, a sama priča je pristojna (mada ne i emotivno uvjerljiva). Ono što me smeta jest njezina izvedba.

Kronološki razbacana poglavlja razbacana su zato jer bi pravilan redoslijed bio pretjerano dug i dosadan uvod u glavnu priču. Jasan je to pokazatelj da Rockstar nije u stanju servirati intrigantnu priču bez da prvo prikaže završnicu iste. Da budemo fer, istom se forom služio i Remedy u prethodnim igrama, no u njihovoj „strip-prezentaciji“ to je bilo izvedeno daleko suptilnije i elegantnije. Izostanak te stripovske prezentacije u principu mi ne smeta, ali efekti u cut-scenama koji su tu da taj izostanak pokriju jednostavno su naporni i besmisleni. To iskrivljavanje slike koje ne znam ni kako bih opisao nije ni dosljedno ni atraktivno niti smisleno. Većinu se vremena bespotrebno pretjeruje s kojekakvim dupliranjem kontura želeći se dočarati Maxovo psihičko stanje, umjesto da se isto dočara pametnijim monolozima i boljom glazbom. Stariji Max brbljaviji je no ikad, ali više od pola stvari koje komentira također djeluje forsirano i jako daleko od ciničnih, poetičnih i refleksivnih komentara koje je sipao u prethodnim igrama.

Nažalost, Maxovi učestali komentari nisu ni približno česti koliko cut-scene o kojima je nešto već rečeno u prvom dijelu recenzije. Smatram da to ondje nije dovoljno naglašeno pa ću reći da se Max Payne 3 doslovno igra ovako: pobijete trojicu neprijatelja, slijedi animacija kako Max otvara vrata, pobijete dvojicu neprijatelja, slijedi animacija kako Max ulazi u zaklon, pobijete četvoricu neprijatelja, slijedi animacija kako Max ulazi u dizalo, slijedi animacija kako Max izlazi iz dizala, slijedi animacija kako otvara vrata i animacija kako ulazi u zaklon, ubijete zadnjeg neprijatelja i gledate animaciju kako ste ga ubili, onda gledate animaciju kako silazite niz stube i animacija na kraju trenutnog nivoa, animacija prije sljedećeg i u sljedećem slijedi isto toliko animacija, ako ne i više. Količina cut-scena je toliko ridikulozna da jednostavno ubija u pojam.

Ubitačna je i težina igre, vjerojatno zahvaljujući nepotrebnom sustavu zaklona i krutim / tromim upravljanjem. Frustrirajuća težina ne ostavlja mjesta za „kreativnu akciju“ pa se za preživljavanje koristi zaklon u kombinaciji s bullet timeom koji je sada još sporiji. I sama pomisao na taj spoj čini se pogrešnom, no ništa drugo ne preostaje kada ciljnik ulaskom u zaklon nestaje, a nišanjenje provirivanjem iz zaklona ide „na slijepo“ pa nije uvijek moguće precizno naciljati ono što se želi. Maxov tradicionalni bullet time skok koristan je samo u specifičnim situacijama, a valjanje po podu potpuno je beskorisno jer ste tako topovsko meso i laka meta za neprijatelje. Frustrira i to što igra uporno mijenja korišteno oružje nakon svake animacije (a njih je, ustvrdili smo, je**no mnogo) te vas dinamičnim prelaskom u akciju ponekad stavlja u nezgodnu poziciju.

Dakle, zašto onda mrzim ovu igru? Zato jer je unatoč svemu navedenom zabavna. Međutim, zabavna je neka tri sata dok se zapravo igra, a dosadna preostalih sedam sati dok se gleda. Recite što hoćete, ali Max Payne je zaslužio bolje od toga."


Previše frustrirano napisan tekst. Okej jasna mi je kritika za prezentaciju i animacije, no po pitanju gameplaya, kritika mi nikako ne drži vodu.
Tokom igre nisam previše koristio zaklon, nego se više opredjelio za tipično MP igranje, rush in & bullet time. Kruto i tromo upravljanje mi nikako nije jasno.

[Thergothon]

Prije sat vremena sam to procitao i bas se vidi da je prisutna overdose frustracija.
Vec sam napisao barem 10 puta da ljudi trate previse slobodnog vremena na forume i nametanje svojeg misljenja drugima na istima, a premalo vremena na igranje. Strasni skilleri i "pro" recenzenti kojima je problem zavrsiti MP3 na normal 
Sve ovisi o tvom pristupu i ocekivanjima prije izlaska igre. Prihvatljivo je drugacije misljenje, ali treba biti objektivan iako mozda nije po tvom gustu.

[Luckyluke]

Neću komentirati HCL-ovu recenziju, samo ću reći da se slažem sa Vrdeljinom recenzijom. Ne znam jesam li jedini ali igrajući MP3
nemam onaj osjećaj da je to ono što sam čekao 9 godina. Kad pogledam u cjelini unatoč odličnoj akciji, prezentaciji i priči
nekako cijela ta kampanja me nije nimalo oduševila. Čak sam je jedva dočekao kraj. Je, level design je raznovrstan i sve ali opet...
nema ničeg što bi mogao pamtiti, nečega posebnog. I upravo poradi toga cijela mi kampanja djeluje osrednje, isprazno. A upravo je to glavni kriterij po kojemu dajem ocjenu igri (multi je samo bonus u ovom slučaju).

Znao sam da će napucavanje biti odlično, nisam ni sumnjao, samo što je nažalost to oduševljenje splasnulo nakon pola sata uvidjevši da se radi o prosječnoj igri. Govorite kako je to onaj isti gunđavi Max, samo u drugačijem settingu - jest, samo što, kako Zoran kaže, većinom ti djelovu djeluju preforsirano, iako se mogu zbilja naći neki dobri primjeri u kojima oslikava današnje društvo.
Da ne spominjem one titlove koji iskaču po ekranu (neznam čemu); to je najgluplja stvar koju sam u životu vidio, i apeliram za novu kategoriju Nobelove nagrade - za glupost, koju bi dotični gospodin prvi osvojio.

Grafika, priča i atmosfera su na iznadprosječnoj razini, ali to ne doprinosi baš previše sveukupnom dojmu koji mi je mlak.

Dakle, rezime svega. Po mojem mišljenju igra me nije uspjela osvojiti, nema baš nikakvih pamtljivih trenutaka i sasvim je
dobra igra za jedno popodne. Toliko mi je osrednja da ću se krajem godine, za izbor igre godine, jedva uspjeti dosjetiti da sam je igrao, nažalost.
Eto, to je ukratko to. Znam da će te me sad pribit na križ zbog ovakvog mišljenja, ali svako ima svoj ukus i to je tako.
Igra mi čak ne prolazi da je nazvana Enrico Gonzalez: Troubles in Favelas. Dakle, ne zamjeram Rockstaru
na radikalnoj promjeni settinga, nego u realizaciji koja je ispala takva kakva jest.

Možda sam prestar, možda sam s vremenom postao prekritičan i prezahtjevan prema igrama... tko će znat.

Konačna ocjena: 75/100