Neću komentirati HCL-ovu recenziju, samo ću reći da se slažem sa Vrdeljinom recenzijom. Ne znam jesam li jedini ali igrajući MP3
nemam onaj osjećaj da je to ono što sam čekao 9 godina. Kad pogledam u cjelini unatoč odličnoj akciji, prezentaciji i priči
nekako cijela ta kampanja me nije nimalo oduševila. Čak sam je jedva dočekao kraj. Je, level design je raznovrstan i sve ali opet...
nema ničeg što bi mogao pamtiti, nečega posebnog. I upravo poradi toga cijela mi kampanja djeluje osrednje, isprazno. A upravo je to glavni kriterij po kojemu dajem ocjenu igri (multi je samo bonus u ovom slučaju).
Znao sam da će napucavanje biti odlično, nisam ni sumnjao, samo što je nažalost to oduševljenje splasnulo nakon pola sata uvidjevši da se radi o prosječnoj igri. Govorite kako je to onaj isti gunđavi Max, samo u drugačijem settingu - jest, samo što, kako Zoran kaže, većinom ti djelovu djeluju preforsirano, iako se mogu zbilja naći neki dobri primjeri u kojima oslikava današnje društvo.
Da ne spominjem one titlove koji iskaču po ekranu (neznam čemu); to je najgluplja stvar koju sam u životu vidio, i apeliram za novu kategoriju Nobelove nagrade - za glupost, koju bi dotični gospodin prvi osvojio.
Grafika, priča i atmosfera su na iznadprosječnoj razini, ali to ne doprinosi baš previše sveukupnom dojmu koji mi je mlak.
Dakle, rezime svega. Po mojem mišljenju igra me nije uspjela osvojiti, nema baš nikakvih pamtljivih trenutaka i sasvim je
dobra igra za jedno popodne. Toliko mi je osrednja da ću se krajem godine, za izbor igre godine, jedva uspjeti dosjetiti da sam je igrao, nažalost.
Eto, to je ukratko to. Znam da će te me sad pribit na križ zbog ovakvog mišljenja, ali svako ima svoj ukus i to je tako.
Igra mi čak ne prolazi da je nazvana Enrico Gonzalez: Troubles in Favelas. Dakle, ne zamjeram Rockstaru
na radikalnoj promjeni settinga, nego u realizaciji koja je ispala takva kakva jest.
Možda sam prestar, možda sam s vremenom postao prekritičan i prezahtjevan prema igrama... tko će znat.
Konačna ocjena: 75/100