Wow, kakav album ! Nešto me snašlo danas u 5 h ujutro jer nisam mogao spavat, preslušat album i preslušah ga u komadu. Pravi rockerski album ! Nevjerojatno je kako gotovo nema pjesme za koju mogu reći "ovo je shit, studio verzija je 10 x bolja" jer su sve odsvirane još žešće i bez nekakvog pretjerivanja. Vrhunsko otvaranje sa medleyem Venus and Mars/Rockshow/Jet koji samo daje naslutiti kakav show slijedi. Pa onda Maybe I'm Amazed koji je jedno za 2 koplja bolje od studijske izvedbe; takve emocije, energija, vokal, sjajno odsviran solo... ova live verzija mi spada u Top 5 pjesmi ikad. Pa onda ide klasik iz James Bonda istoimenog, Live and Let Die. Samo si mogu zamišljati kako je to bilo, pirotehnika, vatromet... McCartney urla, vrišti, skače... tih je godina vjerojatno bio na vrhuncu šta se tiče glasa, nevjerojatan performans.
Nakon toga slijedi folk strana koncerta, većino se svirali klasici Beatlesa, treba istaknuti odličnu obradu Simon i Garfunkelovog hita Richard Cory. Poslije toga dolaze nešto lakše pjesme, a na samom kraju se sviraju rockerice Band on The Run, Hi Hi Hi i Soily. Nisam još krdo pjesama nabrojao koje bi trebao ali bi onda roman napisao od ovoga. Sviđa mi se jako što je bass dobro miksan, te se ponovo vidi da McCartney ni nakon Beatlesa nije zaboravio svirati bass te pokazao kakav je virtuoz na tom instrumentu, i po mom mišljenju JAKO podcjenjen bassist općenito. Eh, šta bi dao da sam bio na tom koncertu, trnci me prolaze kad čujem ovacije publike i osjetim cijelu tu atmosferu. Ovaj live album bi mogli preimenovati u Wings Greatest jer predstavlja, uz još nekoliko pjesama koje fale, cjelokupan opus Wingsa. Nadam se da će sir Paul konačno i taj Zagreb jednom posjetit da ga čujem uživo. Živio Pol Mekartni !