Da nema jedne scene serija bi mi bila daleko lošija nego što je.
([url]http://i.imgur.com/9fyr2tS.gif[/url])
Ta scena ništa ne mijenje, a pola interneta je svršilo kao da nešto novo i neviđeno otkriva. Odlična je u kontekstu posljednjeg pozdrava sa Skyler jer Walt konačno NJOJ otkriva pravo lice bez ikakvih laži i korištenja obitelji kao opravdanje za svoja djela. Međutim, dio koji po prvi put gledatelju otkriva da se ipak ne vrti sve oko obitelji i da su se u procesu prioriteti malo promijenili je onaj u kojem Walt odbije prodati svoj udio metilamina i kaže Pinkmanu: “You asked me if I was in the meth business or the money business. Neither. I’m in the empire business.”
Isto tako svi navode da je rak glavni pokretač Waltove transformacije, ali iz moje perspektive je ta transformacija počela puno ranije. Nažalost ti dijelovi su nam prikazani samo kroz flashbackove ili razgovore, ali daleko važniju ulogu za većinu stvari u seriji po meni ima Gray Matter čiji je Walt suosnivač zajedno s Gretchen i Elliottom. U jednoj sceni Pinkmanu ispriča da je svoj udio u toj kompaniji prodao za 5000$, a kompanija sada vrijedi 2 milijarde dolara i ne prođe dan bez predbacivanja samom sebi dok gleda kako vrijednost raste. Sve to zahvaljujući njegovim istraživanjima prije nego je napustio Gray Matter i Gretchen pod nerazjašnjenim okolnostima.
Uzmite npr. flashback u kojem Walt i Gretchen koja mu je tada asistent u labosu popisiju udio svih kemijskih elemenata u ljudskom tijelu. Tu se baš vidlo zadovoljstvo na Waltovom licu - koliko je strastven, energičan i poletan, predanost i ljubav prema onome što radi. Dok znamo sve o njegovoj prošlosti i usporedimo to s Waltom iz prvih epizoda, jasno je da taj Walt kojeg mi po prvi put upoznajemo nije "pravi" Walt, već olupina nekadašnjeg Walta. Čovjek kojeg progone demoni i greške iz prošlosti, ali to uspješno prikriva. Čovjek zbog čijeg rada na području kristalografije je Gray Matter nominiran za Nobelovu nagradu, a sada radi kao profesor kemije u srednjoj školi i nakon toga kao perač automobila da bi obitelji mogao omogućiti dostojan život. Samosažaljenje zbog vlastitog potencijala koji propada i života koji ga je prevario, ali u isto vrijeme prepuštanje svega sudbini i mirenje sa situacijom koračajući kroz dosadnu kolotečinu. Dijagnosticiranje raka je početak buđenja i preuzimanja kontrole (ili bolje rečeno inicijative) nad životom, koliko god to ironično zvučalo s obzirom na kasnije događaje.