Prvo što uočite na nekoj curi je?
O da, unutarnju ljepotu, auru koja isijava pozitivnu energiju i boju glasa koja na vas djeluje umirujuće.
Daj molim te, a isto licemjerje vlada i u gamingu. Ljudi kupuju nove konzole ko pomahnitali i prve launch igre oduvijek proglašavaju najboljima ikad. Zbog čega? Revolucionarnog gameplaya koji je realno tek obični prosjek, ako i to, ili je možda razlog grafika koja nikome nije bitna. Ista ta ekipa nakon par godina (dok konzole počnu debelo zaostajati za PC-om glede grafičkog prikaza) tvrdi da je grafika nebitna jer imaju nadmoćne ekskluzive koje po pitanju gameplaya jedu svemir i to na plazmi od 100" s udaljenosti od 10m izgleda bolje nego tamo neka PC igra koja se vrti u 4k rezi. Za par godina se najave nove konzole i izbaci prvi trailer neke "next-gen" igre i kolektivnom svršavanju nema kraja, a preorderi samo padaju.
Identična stvar i na PC-u, u filozofskim temema "grafika ili gameplay, što je važnije" svi su za gameplay, a nakon toga u Crysis temi čitaš kako se kupuju grafulje od 3 soma i dojmove koji su samo svršavanje na grafika i imerziju koju stvara, bez da itko pisne o tom vrhunskom gameplayu. Vjerojatno je tom licemjerju izvor stereotipno razmišljanje koje prevladava, ako ti je grafika bitna onda si površni praznoglavac. Često ljude koji se iskreno izjasne napadaju klinci koji su vjerojatno u gaming enciklopediji pročitali objašnjenje gameplay pojma i sad konačno znaju koji im je životni prioritet, a nakon što se odjave s foruma pišu pismo djedu mrazu nek im u čizmu stavi novi PC koji pokreće BF4 na ultra.
Osobno, ne mogu reći da mi je grafika nebitna, više sporedna stvar ili neki bonus koji se podrazumijeva kako vrijeme odmiče i tehnologija napreduje. Prošla su vremena u kojima su igre ponekad bile toliko ružne (a često gameplayom vrlo dobre) da se jednostavno nisi mogao prisiliti na odigravanje takvog naslova. Sve je napredovalo do i više nego podnošljive razine što se vizuala tiče, čak dok govorimo i o lošem grafičkom prikazu za današnje standarde.
Na imerziju utječu apsolutno svi elementi, u određenim žanrovima su neki od njih dominantniji od drugih, ali grafika sama po sebi mi ne može stvoriti dugoročno imerzivno iskustvo, uvuče me jako brzo, ali i još brže pusti ako ostali elementi nisu na onoj razini koja je meni prihvatljiva. Dobar primjer je najnoviji Assassins Creed, svima je dobar, nevjerojatno imerzivan, veliki i prekrasni otvoreni svijet, plovidba istraživanje itd. I meni je u početku sve primamljivo djelovalo, a na kraju hladan tuš. Iste boljke koje su mi smetale i u prethodnicima, ali nema smisla više pisati opširne dojmove koji se ponavljaju iz godine u godinu. S druge pak strane imamo prvi Silent Hill koji je grafički bio loš i u vrijeme kad je izašao, ali i nakon toliko godina kasnije posjeduje kvalitete koje utječu na stvaranje imarzivnog iskustva u okvirima horor žanra. Atmosfera koja je bezvremenska zahvaljujući nadrealno dobrom soundtracku Akire Yamaoke i priče koja je udarila temelje virtualnom psihološkom hororu. Kasnije vizualni standard napreduje i mijenjaju se generacije hardvera, stižu novi nastavci koji nisu ni sjena originalu.
Zašto je tome tako ako je grafika napredovala, a iznutrice i krvave teksture su višestruko detaljnije? To je samo jedan od primjera koji dokazuje da jedino što u industriji konstantno napreduje je grafika, dok sve ostalo, pogotovo gameplay ima svoje padove i uspone. Jedan od takvih padova se dogodio tokom sredine sada već prošle generacije igara. Forsiranje QTE, on-rail scena i tutorijala čim korakneš prvi korak u nepoznato, ali bitna je bila vražja imerzija i filmsko iskustvo koje ja nisam shvaćao jer eto - prekritičan sam i ne znam uživati u lijepom kava1