Rush (2013) ★
Još od malih nogu dok su trajale zadnje godine, mjeseci, dani Ayrtona Senne u F1, počeo sam sve više pažnje obraćati na viku, emocije i praćenje mog oca tog oktanskog sporta i tih čudesnih bolida što idu u krug. Ma da nisam baš ništa tada znao o tom sportu, polako me počeo sve više i više zanimati. S vremenom dok sam malo postao svjesniji života i svega, već sam počeo pratiti formulu, aktivno kao svaki njezin veliki fan. Pamtim veliko rivalstvo i fenomenalne utrke između Mike Häkkinena i Michaela Schumachera, a kasnije je F1 postala postaja koju svake godine pratim i štujem (doduše splasnula mi je volja zadnjih par godina, pa me interesira samo početak sezone, ukoliko je napeto). Očekivanja ovog filma su bila jako visoka budući da sam jako upoznat sa događajima iz filma, a trailer koji sam pogledao prije par mjeseci je ostavio veliki utisak na mene. Nadao sam se da neće podbaciti.
Bez nekakvog overhypa ili pretjerivanja, ovo je najbolji film koji sam pogledao u kinu, a i van njega. Toliko sretan i ispunjen nikada nisam izašao iz kino dvorane. To rivalstvo, to neprijateljstvo i prijateljstvo, nešto savršeno. Toliko emocije su unjeli u film, da i oni koji nemaju nikakve poveznice neće ostati ravnodušni prema ovom remek djelu Rona Howarda. Bojao sam se koliko će dobro napraviti tu atmosferu iz tadašnjih dana, kao i prezentaciju same utrke i općenito utrkivanja, no svaki kamenčić u mozaiku ovog filma je tamo gdje treba biti, odrađen svaki segment besprijekorno. Chris Hemsworth dostojan lika i dijela Jamesa Hunta - fenomenalna izvedba. Ali gluma Daniela Brühl kao Nikija Laude, to je nešto van ovog svijeta. Baš apsolutno savršeno. Nemogu se odlučiti koje su mi draže i bolje scene, dok "pametuje" svima ili kada počnu utrke i prava stvar. Popratne stvari van utrka i svađa te razgovora između Hunta i Laude, nisu nikad naporne, a svakom scenom još više uvlače u atmosferu koja je tada vladala. Jako zabavno je bilo gledat to njihovo podjebavanje. Izgled filma je jako dobar i sviđaju mi se jako scene utrka pod kišom. U par trenutaka tokom gledanja filma, stajala je knedla u grli i suza je bila spremna, no suzdržao sam se nekako. Isto tako u sredini filma i na kraju, sam se skoro upišao (čitaj svršio, nezz ni sam) koliko sam bio uzbuđen i mindblown.
Ima i sex scena što pozdravljam, iako manu vidim jedino u tome što Olivia Wilde nije bila dovoljno puta gola. Alexandra Maria Lara kao Marlene Lauda nije nikakva ljepotica ili najljepša žena ikad, no tu je toliko graciozna i baš nešto posebno (pogotovo scena stopiranja u onoj haljini <3). Odnosi Hunta i Laude prema ženama toliko različiti, a tako iskreni. Baš nešto što rijetko viđam u filmovima. Razlog sigurno leži u tome da je film svakom scenom ekraniziranje stvarih događaja. Stvarno se ne sjećam kada sam zadnji put toliko uživao u filmu, u svakoj njegovoj sekundi. Na kraju još samo pohvalit predivnu glazbenu podlogu koja je dala poseban štih na ovo remek djelo Rona Howarda.
10
