Može li i priče nekakve? Imam jednu.
Ovako debel sam, priznajem, baš ono jesam. I nije mi se dalo raditi na tome. Jer mislio sam, biti će vremena. Koga boli ''ona stvar'' za to. Nažalost, skužio sam da me nijedna cura neće ni pogledati, niti išta. Ljudi su se smijali, kao izgledam kao cura. Nisam ništa poduzimao, bilo je ono tipa:''Što me boli briga, neka misle što žele.'' Ovo ljeto sam našao tu neku curu, koja mi se jako sviđala. Naravno kako izgledam, odjebala me neki dan.
Doduše, nije me ona motivirala. Pitao sam brata da mi nabavi skejt. Naravno, pošto imam dobrog brata, nabavio ga je. Počeo sam ga vozit, stalno ga vozim, skinuo sam već 5-6 Kg. Upoznao sam nove ljude, imam ekipu novu, izlazim u grad, upoznao sam Zagreb.
Neznam što me je motiviralo na to. Evo sada ću vjerojatno početi trenirati Hokej na ledu. Ili Rukomet (trenirao sam ga već, ali htio bih baš hokej probati), ali bitno mi je da nešto radim. Više mi se ne da po cijele dane bit u kući. Dođem kući, učim par sati i marš van.
I tako, ja sada se ubijam i pada s ''daske'', da bih smršavio, i to mi jako dobro ide. Svi su počeli primjećivati. Sve češće je ovako:''E Maki (moj nadimak) jesi li ti to malo smršavio?'' Sretan sam sa samim sobom i super mi je sada.
Nemojte mi govoriti da sam premlad da bih ikakve priče znao. To je glupo samo (Na HCL-u je tako, a pošto je ovo puno civilarizaniji forum, pretpostavljam da će biti normalno.).
Eto to je moja mala pričica.