Breathtaking visuals, amazing open world Bolivia, beautiful locations...
Prekrasna divljina ovog naslova samo je djelić onoga čime je Ubisoft iznenadio s ovim naslovom... Već i ptice na grani znaju da sam jedan od najvećih fanova ikad prethodnika ove igre - Ghost Recon: Future Soldiera. Jedna od najboljih military spika i kemija kod likova u video igrama koje sam zaigrao. Zarazno dobre misije i lokacije uz odličnu core mehaniku dale su mi možda i najdražu Ubisoftovu igru. Ono kada ti baš klikne igra. Najavom Wildlandsa bio sam jako jako skeptičan, jer mi je igra nekim najavljenim stvarima u startu budila skepticizam. Ono što je najava probudila, open beta je i potvrdila. Nisu mi se sviđale neke osnove gameplay mehanike, poput hodanja i nepostojeći balans i fizika oružja. To je bio glavni razlog zašto sam igru krenuo igrat mjesecima nakon izlaska. No jednom kada sam je probao i kada sam shvatio koliko igra nudi slobode i to one slobode koju sam uvijek htio kod ovakvih igara; zaljubio sam se. Igru sam počeo igrati prvog dana bolovanja i u mjesec dana, možda malo više odigrao 110 sati kampanje. Greškom sam ju završio prije vremena, jer sam pokrenuo glavnu misiju neznavši da sam zapravo završio priču time. Pa onda nije imalo smisla odigrat još par glavnih bossova. To ću ostavit za sigurno drugo igranje...
Ono što mi ne valja kod gameplaya je to bočno hodanje koje me ubijalo u beti, no nekako sam se navikao u punoj igri. Najveća glupost Ubisofta i ne popravljanje u patchevima je nepostojeća razlika u svim oružjima. Prvo i zadnje oružje ima istu fiziku i balistiku; to me ubilo malo, zato, jer igra ima čudesa od pljuca, a ja sam najsretniji čovjek na svijetu kada dobijem ovakav izbor oružja kao što to imamo u Wildlandsu. Oružja su fenomenalna, customizacija isto; no sve to pada kao plus u vodu, jer su razlike samo vizualne. Sviđa mi se hit detekcija i zvuk prilikom pogotka, što tako lako padaju, no da su malo bolje napravili taj balans oružja to bi bilo odlično. Isto tako smetala me užasno loša kemija i loše okarakterizirani moji suborci. Budući da su negativci i cijela priča oko njih jako dobro razrađena, osmišljena i prezentairana, nije mi jasno zašto je moj tim tako loše napisan i napravljen. Još jedna stvar me smetala, a to je nekad čudan chekpoint sistem, koji me je prilikom vraćanja zadnje pozicije, vratio 10 km dalje nego di sam bio; tu sam znao poluditi na takvu glupu odluku developera. I tu stajem sa detektiranim manama. Gotovo da mi nijedna igra nije ponudila nikad customizaciju oružja i izgleda našeg lika kao Wildlands; dobro je; Sims serijal, al bez naravno oružja. Ali ovako dobru kastomizaciju sanjam od svoje pete godine i svih military filmova na koje sam drkao kao klinac. Kada god bi pogledao neki akcijski film, pokušao bi se igrati tog filma zamišljajući odjeću iz istog. Sada to mogu raditi u Wildlandsu i bio sam presretan. Užasno mi je žao što naš četveročlani tim, tj. trojica mojih brata po oružju ne prate moj odjevni stil, pa kada obučem neki desert ili snow camo, oni ne prate moju modnu promjenu, nego ostanu u default oblekici. Baš su audiovizualni smor.
Lokacije rulaju Isusa. Teksture su jedne od najboljih koje sam vidio u ovakvom tipu igara; vizuali plijene prekrasnoćama; Bolivija je vrh vrhova izgledom. Još kad tome dodam najveći plus ove igre, micanje HUD-a i igranje točno i samo sa iskustvom pružalo mi je jedno od boljih gaming iskustava po pitanju infiltracije i stealtha. Neprijateljski AI mi je bio čisto za pohvalu, kao i svi negativci, te vojske, ti narko bossovi i cijeli taj narko kartel milje mi je sjeo kao budali šamar. Cijela ta priča napravljena je odlično. Mene je baš impresionirala; a i jako volim tu tematiku. Misije su mi bile jako jako dobre, ali čisto zato što kada se isključi taj HUD cijela igra, svaka misija dobije totalnu drugačiji feeling i sve je nekako teže i bolje. Puno više taktiziranja, stealthanja izviđanja situacije. Npr. neke stvari mi igra radi bolje i ljepše od kralja ovakvog žanra; MGS. Znam da su si mnogi sada povraćali u usta zbog usporedbe Ubisoftovog shita i glorificiranog MGS-a, ali tako je u mojim očima. Skaliranje težine nekih područja bilo mi je MEGA dobro, baš se osjeti po kvalitetno postavljenim težim protivnicima kako za neke lokacije i regije treba puno više taktike, strpljenja i razmišljanja. Kao što rekoh, igrao sam igru 110 sati i završio sam ju barem 20, 30 sati prerano. Tih par bossova mi je još ostalo i to će ići u drugom prelasku na 100%. Vožnja automobila mi je nerijetko užas; kamioni, traktori, džipovi se voze već puno bolje, a odlični su mi avioni i helikopteri. Gotovo da sam s helićem se vozio u 90% slučajeva. Nema mi ljepšeg nego uzet helić, preletjet 10 km, ići do jedne točke i nešto mi upadne u oko i spustim se dolje i zgubim par sati na par misija, koje mi uopće nisu bile prvotno u planu.
Hvalio sam AI neprijatelja, ali moram biti grozan prema AI-u suboraca mojih. To je govno neprihvatljivo i to su trebali patchirat. Neshvatljivo mi je da jedan Future Soldier ima puuuno bolje napisan AI i kretanje i izbjegavanje detekcije. Okej koriste cloak tamo; ali ima misija gdje se ne koristi cloak, pa stealth izvode savršeno dobro i precizno. Igra koja se ovako bazira na stealthu si to nesmije dozvoliti! Baš ubija gameplay; pa sam većinu dionica ili čistio sam, ili ih pozvao na sync shot samo da mi pomognu nešto i nek se maknu. Nažalost nemrem prežalit što nisam igrao COOP s ekipom s kojom bi to iskustvo bilo deset puta bolje. No meni je nemoguće nać ekipu s kojom bih bio zadovoljan. Ono što me isto oduševljavalo kroz cijelu igru je gameplay mehanika, mogućnosti real time taktiziranja, od dronova, noćnog i termalnog pogleda, do real time mogućnosti mjenjanja vrsti paljbi, stavljanje prigušivaća ili skidanje. Za kraj morao sam napraviti tribute igri, s jednom meni dragom pjesmom i nekim mojim gameplayima.
