Odigrao sam sve igre u serijalu iako su igre bile ispodprosječno loše, no trojka ima ono nešto što me držalo čak 30 sati...
Ljubitelj sam gotovo svih snajperskih igara koje imalo valjaju, pa je tako i s ovom igrom, no ovdje se radi o puno većem potencijalu nego sam to vjerovao ili želio... 
Jeli taj potencijal ispunjen ili ne, pokušat ću objasniti u sljedećih nekoliko redova. Sama igra smještena je napuštenu Gruziju koju su okupirali lokalni separatisti. Prezentacije priče je dosta loša i neuvjerljiva, a sve zbog loše glume, odnosno loše napisanog scenarija, odlično osmišljenih karaktera, no jako slabo realiziranih, te nekih neuvjerljivih voice overa koji toliko prokleto ubijaju potencijal priče i likova. Pričaje dosta predvidljiva, a animacije su jedne od gorih u FPS-ovima zadnjih pa brat bratu 10 godina. Što je onda tu u igri vrijedno igranja gotovo 30 sati? Pa zapravo jako puno toga; gameplay mehanika, cijela ideja snajperskog hideouta, biti snajper i biti sam svoj majstor od craftanja oružja i oruđa za misije do samog planiranja i egzekucije.
~Snajperski osjećaj i gameplay mehanika~
Moram priznat da već dugo nisam vidio ovako dobru mehaniku pucanja, općenito FPS mehaniku, od korištenja snajpera, korištenja dronova, kretanje, pa čak i penjanje. Far Cry 4 mi je imao fantastičnu mehaniku u kojoj je samo nebo bilo granica za sve divote koje si tamo mogao napraviti, od melee napada, to lančanih stealth ubojstava. SGW3 možda nema tu širinu i fluidnost od FC4, no neke stvari izvodi ljepše i uglađenije, no točan izraz bi bio realnije. Samo snajpanje je fantastično, gdje igra vjerno (kolko tolko; nisam baš snajperski ekspert IRL) prati sve zakone fizike i daje nam na korištenje svih parametara prije nego povućemo okidač i ubijemo svoju metu. Pošto 90% igre prelazim tiho i sporo, nije mi padalo na pamet igrat na HC postavkama bez pomoći, gdje će metak lupit u metu; isto bi bila samo jedna velika frustracija sa puno vraćanja pozicije. Napucavanje je izvrsno, bilo da je riječ o rafalnoj paljbi gdje recoil divlja točno onako kako bi trebao, bilo o ispaljivanju jednog hica iz pištolja ili prigušene jurišne puške. Oružja su odlična, ali došao sam na svoje s njima tek kada sam prešao DLC-ove gdje dobijemo daleko najbolja oružja koje igra nudi.
~Gruzija, misije i priča~
Sama Gruzija u igri je ogromna! Predivna, tmurna, hladna, no nekako i ne ispunjena. Lokacije gdje se misije dešavaju su izvrsne, radi se o jako dobrom level designu koji ovu prati tmurnu i atmosferičnu priču. Iako su naselja i lokacije napuštene, ima tu i tamo nekog lokalnog stanovništa, no često kada idem od lokacije do lokacije, sve mi je nekako isprazno, kao da nešto fali, kao da su mogli na neke lokacije programirat ljude da žive svoj život. No očito je tu premalo resursa dozvoljeno developeru. Misije su za divno čudo raznolike, zabavne i najviše idu uz te lokacije. Nisam niti jednom dobio osjećaj neke repetitivnosti. No problem misija ionako nije njihova svrha i egzekucija nego mlaki likovi sa mlako napisanim karakterom. Jednostavno vas za nikog u igri nije briga, s nikim od starta do kraja igre niste povezani i to je glavna mana igre uz naravno već spomenutu prezentaciju priče. Priča je predvidljiva i nimalo maštovita; okej meni se svidjela ta teorija zavjere sa 23S, no to je sve, sva daljna razrada te priče su dosadni klišeji i sama naivnost glavnog lika. Na sreću dijalozi i animacije se mogu prekinuti, pa i ako odlučite sve i jednu animaciju preskočiti, vjeruj te mi niste puno izgubili...
~Igrina kampanja i 2 DLC-a~
Za samu kampanju i prelazak iste trebalo mi je nešto više od dvadeset i pet sati, što je jako puno za FPS igru, no ovdje se radi o OW naslovu, pa ajde to i nije toliko čudno. S DLC-ima mi se igranje igre zaokružilo točno da trideset sati. Oba DLC-a su mi bolja od glavne igre, što zbog fenomenalnih misija, što zbog oružja koja su ljepša i bolja nego u glavnoj kampanji. Čak su i animacije u tim DLC-ima bolji nego li u glavnoj igri. Glavnu kampanju možda još eventualno jednom odigram, no DLC-e ću definitnivo rokat često, budući da oba zajedno traju nekakvih pet sati. A i fora mi je što DLC-e igramo s drugim likovima. AI u igri je često vrlo dobar kada vas treba detektirat i njihova reakcija. No kada se povućete a traje alarm, onda njihova reakcija na situaciju i nije za neku pohvalu. No kako to obično zna biti u ovakvim igrama, AI je i više nego okej.
