Popizdio sam na ovo da smo igrali tekmu jadno i bijedno. Pa ljudi moji igranje tekme jadno i bijedno je bilo ono španjolaca protiv rusa, igranje tekme jadno i bijedno je bilo ono nijemaca protiv koreje, igranje tekme jadno i bijedno je bilo od Argentine u većini utakmica. Ljudi zaboravljaju da je ovo bila utakmica generacije i da je pritisak nemoguć. Ljudi zaboravljaju da su apsolutno skoro svi favoriti pukli na ovom prvenstvu pod ogromnim pritiskom. A hrvatska je ovu utakmicu stvarala šanse i imala izrazite prilike za gol. Istina, umor i uvijeti na terenu stvorili su to da smo morali preskakat igru i da nije bilo veze Modrić i Rakitić na koju smo naviknuli, ali ljudi zaboravljaju da velikani igraju loše i pobjeđuju u ovakvim teškim utakmicama. Čini mi se da svi oni koji apeliraju na Lukino ne sjećanje, da su upravo oni zaboroavili da se ovako osvajaju naslovi, u nekim utakmicama, gdje te malo sreće i sporstke pravde gurne naprijed. Ako je jadna i bijedna igra hrvatske bila protiv danaca onda da bar uvijek tak igramo, jer stvaranje igre i ovakva borba ne nisu jadni i bijedni, nego je jadno uopće tako razmišljat. I svi se postavljaju kao da se dance ništa nije pitalo?!?!? Pa ljudi moji svaki put kad su krenuli u napad su bili konkretni i opasni.
