Nakon 77h sati igre, došao sam do kraja ove odiseje.
Sad više neznam šta bi sa sobom, svaki dan sam samo to igrao
Mapa je ogromna, puno više prostora za istraživanje, duplo više gradova i lokacija nego u Originsu, duplo više questova. Dok sam u Originsu otvorio cijelu mapu, kompletirao sve lokacije i questove na 100%, ovdje u Odysseyu sam kompletirao možda 60% lokacija, a dosta dijelova mape i nekih otoka nisam još ni posjetio. Dosta side-questova nisam odradio. Ima toliko toga za sigurno još 20h sati igre, ako ne i više.
Ima jako lijepih lokacija, raznovrsnih, sva ta grčka infrastruktura, hramovi i slično. U određeno doba dana grafički zna jako lijepo izgledati, jahanje kroz šumu dok zrake sunca prolaze kroz stabla, zalazak sunca na moru i slično.
Što se tiče priče, ona se kroz prelaženje u jednom momentu podijeli na 4 storyline-a, koji su i dalje u globalu povezani sa cijelom pričom, ali svaki storyline se može preći zasebno sam za sebe i na kraju se cijela ta priča spoji. To mi se svidjelo jer kad bi se zasitio malo jednog dijela priče di često ima nekih borbi, otišao bi rješavati questove iz drugog storylinea di se recimo istražuju otoci i traže ti artifakti. A tu je bilo i odličnih bossfightova.
Pomorskih bitki nije bilo puno, neke su obavezne zbog questova, ali nije ih uopće bilo puno koliko sam mislio da će biti. Jedino ima piratskih brodova koji napadaju ako si blizu, ali oni se lako mogu izbjeći. Čak i ako te primjete samo nastaviš dalje i prestanu te pratiti. Ali same plovidbe brodom ima dosta jer se mora posjetiti dosta otoka, a poslje toga može se koristiti fast travel. Ali definitivno puno manje plovidbe i bitki nego šta je to bio Black Flag.
Alexios je odličan lik, bilo je par odličnih scena, jakih, ali priča kao priča je puno bolja, snažnija, emotivnija i zaokruženija u Originsu. Tu mi je Bayek puno jači. Ovdje u Odysseyu se nisam toliko ufurao u taj lik, bilo je dobrih momenata i cutscena, ali nisu tako dobro napravljene kao tamo.
Cijela atmosfera u Odysseyu je zapravo dosta drugačija i nema puno veze sa "assassins" spikom. Sve se svodi na vojnike i te spartanske borbe. Nema uopće puno nekih duhovnih / božjih spika, iako su grci štovali puno tih bogova i na svakom ćošku je neki hram. Na primjer nema onih spiritualnih cutscena kad se ubije neku glavnu osobu, tipa assassination pa bude neka cutscena di taj lik nešto sere i onda ga mi dokrajčimo. Kao što je bilo i u Originsu kad bi Bayek nekog ubio onda bi mu spustio pero na lice i poslao ga u drugi svijet. Ovdje u Odysseyu ubiješ glavnog lika, lootaš ga i ideš dalje. A to mi je falilo da se malo bolje povežem sa likovima.
Sve u svemu nisam požalio što sam završio igru, sviđaju mi se neki novi elementi koje su uveli u igru, lokacije također, ima prelijepih mjesta poput Sparte, Olimpije, Atene, svako mjesto posebno na svoj način, čak se dalo nešto i naučiti kroz igru. S druge strane ima i stvari koje su mi bile tako-tako, samo prosječne, ali u globalu je dobra igra. Shvatio sam da mi više pašu takvi otvoreni Assassins Creedovi gdje se dosta istražuje, nego oni "gradski".
Assassin's Creed: Odyssey | FlickrModrić među tri najjača mercenaryja
