Prošli vikend si sredio na poslu da budem slobodan i zaputio se s frendom i još njegovim jednim frendom put Novog Vinodolskog malo točat noge i osvježit se prvi put ove godine na more.
Te u subotu se spremit za utrku, odnosno uspon na Zavižan (1594 metara nadmorske visine). Večer prije nije uljevala nadu u uspijeh budući da se je malo i zaružilo...
Buđenje u 7 i spremanje put Senja i starta na nula metara n/vs.
Prije samog starta uočio sam da mi je pukla žbica na zadnjem kotaču i uspio ju nekako povezat sa susjednom.
Alata za to nisam imao i sumnjam da je i ostalih cca. 470 sudionika također imalo alat za mjenjanje žbica...
Bio sam zadnji koji se popeo gore, ali je vrijedilo svega, svih 39 km uspona je vrijedilo kada se popne gore na zavižan i prođe ukupno 2200 m uspona kada se uzme u obzir da nije sve samo penjanje...
Spuštanje prema nuli trajalo je preko sat vremena i to je bio najbolji spust kojeg sam imao u životu...
Spuštanje prema Starigradu 50-60 km na sat na praznoj cesti uz jako sunce, sva sreća da su pakne izdržale kipuće diskove...
Prošlo je tjedan dana od savršenog vikenda na moru i Zavižanu, pa su dojmovi puno skromniji u pismenom obliku, nego bi što bi to bilo da sam ih odmah pisao...
Trebalo mi je 5h i 10min da se popnem gore, te ukupno napravio 79 km sa povratkom u Senj.
Navečer roštilj i lagano sapavanje, za povratak u Zagreb...
A evo što mi je moj prijatelj Metalni napravio za Facebook stranicu.