Nisam znao bih li stavio ovo u onu "što vam uljepša dan" ili ovdje, no evo ovdje kad se već preseravamo endomondom tu
Jučer sam bio na Wings for Life utrci sa svojim faksom. Davali su prije par tjedana 50 entrya za studente i ja se javio. Već više puta u životu sam planirao na trku (bicikl/trčanje) pa me stalno nešto zeznulo, a sad iako sam u najgoroj formi praktički u zandjih 5 godina (osim onih 9 mjeseci što sam bio u kontroli leta i švedskoj
), rekoh ajd barme imam priliku.
Do zadnjeg trena tj do dolaska na startnu ravninu nisam znao hoću li trčati iz fore, zajebancije, ili ozbiljno.
Napomena, tko ne zna - utrka se trči tako da u isto vrijeme svi kreću sa starta pri čemu se aktivira čip u "bib-u" i pola sata nakon starta kreće presretačko vozilo sa istog tog starta i kako prestiže kojeg natjecatelja, deaktivira se čip i za njega je utrka gotova. Znači bježi se od auta, koga zadnjeg ulovi, pobjednik
No onda sma došao na tu startnu ravninu i osjećao se dobro te rekoh, ajmo. Dodatna motivacija mi je bila što sma čuo da je rekord faksa 21km a kako sma se super osjećao, rekoh, možda mogu...
Iako mi je do jučer najviše ikad pretrčano bilo 14km, bio sam optimističan i znao da sam uvijek mogoa i više samo nisam imao volje/motivacije.
I ukratko, pretrčao sam na kraju 22,69km, bio 288. od preko 3000 natjecatelja
256. od 1700 muških
41. od skoro 350 u klasi (muški 25-30 godina)
1. od 47 sa svog faksa
Jako sam zadvoljan s obzirom na manjak forme koji sam spomenuo, plus činjenicu da sam cijeli taj vikend pre drtku živio hedonistički, vidio se s frendom s kojim nisma dugo i sa kumom slavio još jedno kumstvo te sam se nažderao mesa, majoneza, nekoliko čokolada, kolača, pola pikse nutelle, nekoliko vrećica čipsa, popio više pivi, sokova itd itd, a pred samu trku nisam mogao odoljeti nekoliko kugli sladoleda sa Kalelarge
A i mislim da je jedno najmanje trećina ako ne i više ljudi bilo ozbiljnih natjecatelja i članova raznih klubova, i na žalost na rankingsima ne postoji filtar amatera i profesionalaca odn ovakvih padobranaca poput mene i onih iz atletskih, maratonskih i triatlonskih klubova (kakvih je bilo gro), ali ugrubo gledano, mislim da sma i u Zadru ali i globlano u 5% najboljih amatera rekreativaca. Još malo preseravanja jel
A inače prvi put sam bio u Zadru i divno mi ga je bilo vidjeti na ovaj način. Tj prije trke sam prošetao starim gradom, od orgulja preko Kalelarge do Sveučilišta u Zadru a tokom trke pretrčao cijeli grad plus okolicuod Bibinja preko Sukošana do Sv. Filip Jakov. A atmosfera događa je nešto fantastično. Toliko pozitivne energije, svi ljudi složni u jendom, što natjecatelji, što navijači uz cestu kojih je bilo cijelom dužinom gdje god ima najmanje naselje, prekrasno nešto.
Jedva čekam ponoviti, bilo na toj trci, bilo negdje prije, nadam se samo da će mi moj posao sa kojim krećem za koji mjesec dozvoliti vremena a i snage za trening i ozbiljnije bacanje u natjecanja
Inače vrijeme polumaratona (koji sam sad prvi put istrčao) mi je 1h48min
