Nisi jedini, vjeruj mi. Baš sam jučer pričao sa frendom kak sam ja potratio jedno dobrih 4, 5 godina života, ali baš POTRATIO, a možda i više. Išao sam u srednju koja nije bila za mene, upisao fakas isto takav, i kakti studirao gotovo 4 godine, i na kraju se ispisao jer sam vidio da to neću nikad završiti. A u te 4 godine u životu nisam baš ništa napravio. Ono nešto novaca što sam zaradio sam ulupao u komp, koji je evo sada već star, i bicikl, za što mi ne bi bilo krivo, i tu bih nešto i napravio da bih mogao reći da nisam potratio vrijeme, ALI, sjebao koljeno i već preko 2 godine vučem tu ozljedu, te na kraju i prodao bicikl a od te love mi opet nije ništa ostalo, jer sam burazu svog kuma bio kum na krizmi i eto, ode lova...
Godinama već, što god krenem, ode kvragu prije ili kasnije, kao to sa biciklom, ozbiljno krenuo, taman se spremao za svoj prvi brevet
(objašnjenje), i kita... zaboravi na vožnju. Već 2 godine nemam para za operaciju, iako nije ništa ozbiljno, tj nije neka kompleksna operacija, ali doktori kada dođem ovako u bolnicu me neće operirat jer kao, da, imaš rupturu, ali ako ti ne stvara tegobe u životu, nećemo dirati. Kako ne stvara, ne mogu se baviti stvarima koje volim, i svako malo me koljeno samo od sebe počne boljeti, čak dok samo ležim u krevetu?! Ali njima "ne stvara tegobe" znači ako mi nije toliko polomljeno da ne mogu hodati - iliti, neda im se sređivati to pa odi Vanja traži privatno doktora, ali da, nemaš love za to. Moji bi mi i mogli platiti, ali nemaju razumijevanja uopće za to. Može se dati 7000kn za Full HD TV, koji u ove 3 godine kad su kupili nisu upotrijebili za gledanje HD programa NIJEDNOM, ali operacija od 5000kn je bacanje novaca
OK, ja sam u mrvicu drugačijoj situaciji, ali opet ništa boljoj, jer moji srećom još nemaju tako velikih financijskih problema. Nije im ljepo kao nijednom hrvatu jer je sve u nekoliko godina otišlo gore za duplo, a njihove plaće nisu, dapače, starom se prije 2, 3 godine smanjila za 1500kn!, ali još uvijek smo ono, solidni. Oboje rade i imaju prosječne plaće, što nije za nikakav luksuz, ali nije ni da još moramo kopatitpo kontejnerima. Ali što mi to znači kada nemaju uopće razumijevanja - evo, treba mi za zdravlje, nedaju, a oni si kupili klimu u dnevni boravak ovo ljeto - 3000kn, plus 1000kn montaža... Skoro pa cijela moja operacija. ALi vide da hodam i ne treba mi to
Wulf je spomenuo more. Ja da nisam imao sreće i frenda koji me je prošle godine odfurao na more umjesto svoje cure, sada bi mi bilo 9 godina da nisam bio na moru. Ovako eto, nisam bio 8, pa me prošlo ljeto frend uveselio i išao sam na njegov račun u potpunosti - imao prijevoz tamo i nazad, spavao u toj vikendici (nije njegova, on isto nema love, nego od obiteljskog prijatelja), jeo na tuđi račun (frendova mama je bila tamo i hranila nas), ono... Nisam bio ni nigdje drugdje - obožavam putovati i želim vidjeti svega, a sve što sam vidio je bila Češka i to zbog maturalca, te Beč, zbog cure koja me odfurala tamo. I nešto Slovenije dok sam se vozio biciklom tamo.
Na faksu nisam znači ni završio ga, niti zaradio za nešto - i kada sam jednom zaradio 1500kn u komadu (nikako nisam za studija našao posao koji traje, sve nešto na par dana), i planirao si sa time napraviti tetovažu koju sam godinama htio, upao sam u jednu pizdariju gdje sam morao dati tih 1500kn, a to je bio i manji problem, jer sam završio na muriji optužen za nešto što nisam učinio (krađa prijevoznog sredstva, da ne idem u detalje).
No, da skratim, evo, doslovno nisam baš ništa postigao, ništa vidio, sve zajedno sma negdje "van" izašao ne znam... izađem 3, 4 puta na godinu i to uvijek na račun nekoga tko ima love. Ne mogu raditi ono što volim jer mi neda "zdravlje", a gledam okolo kako si rekao, frendovi ili rade već godinama, ili završavaju faks, a SVI do jednog su već proživjeli više od mene. Ili idu na more, makar svake druge godine ako ne svake, ili su putovali (ili oboje), ili ne znam, imaju curu, ja eto ni to nemam opet zato jer nemam love, doslovno ne mogu izaći iz kuće, pa gdje da i upoznam koga? (a samim time i iam jako uzak krug ljudi sa kojima se družim, nisam upoznao nikog novog isto valjda već nekoliko godina, osim vas par sa foruma od kojih opet sam jedino Coleta vidio par puta), plus zbog svih okolnosti sam u glavi malo sjeban vezano za žene, veze i sve što tome vodi, te da i upoznam neku, ne znam kako bi to išlo dok se ne sredim, a neću se srediti dok se ne pomaknem iz ove mrtve točke u kojoj jesam...
Mogao bih tu sada nabrajati još toliko toga, ali i ovako je dosta, i vidi se poanta.
No evo, da prijeđem na kraj odn možda optimizam, nadam se. U zadnjih godinu i pol, otkad sam se ispisao sa faksa, čini mi se da mi je krenulo. Išao prvo to na more, prvi put od 2003., pa dobio posao, ništa posebno, ali me je veselio i imao sam nešto novaca i onda dao otkaz jer sam morao na razna testiranja za 2 posla, i evo, dobio oba. Odabrao jedan, i sad čekam da krene. Doduše opet me ubija što ću čekati još nekoliko mjeseci za kojih opet neću NIŠTA napraviti, ali ajde, ako krene, bit će dobro.
ALI (uvijek ima ali na žalost), još uvijek nisam siguran da ću se pronaći u tome, i bojim se da nisam trebao ipak prihvatiti ovaj drugi posao, puno je nesigurnosti tu, a onda ako mi se i svidi, pitanje je hoću li proći obuku koja nije laka, a traje 2 godine, i tek onda postajem to za što se školujem.... A i tu su još neki problemi navodno, tj, do sada je sve funkcioniralo kak spada, ali baš kada sam ja dobio taj posao odn priliku za isti, promjenila se neka pravila, i iako su male šanse, na kraju možda izvisim, jer - nemam završen faks. Iako se stvarno nadma da to neće biti, nije nemoguće, pogotovo jer mi se takoreći cijeli život događa to, u sivm poljima - da ono, dođem stepenicu pred vrh, i onda mi se zatvore vrata pred nosom, i koliko ne pretjerujem s tim, sam frend mi je rekao - "ako ti se sad dogodi isto, frende, ja te vodim na piće, kurve, platim ti što treba, i onda ću ti dati pištolj" - Da, zvuči grubo, ali baš zato što je takva situacija odn stalno mi se isto događa, na korka do nečega i BUM, gotovo, je i rekao to. Jasno, ne misli ozbiljno, ali metafora je takva, odn jasno je na što se svodi.
Evo i danas isto bih najradije nekamo išao, ali doslovno nemam za pivu sa nekim, i trunut ću opet doma cijeli dan uz komp kao cijelo ovo ljeto. A žalosno je što kažem, mogao bih imati čak taman toliko malo da se ne osjećam tako jadno, ali nitko od mojih nema razumijevanja za to, i sve su to gluposti. Tj normalno im je da sjedim doma cijele dane, ne družim se sa skoro nikim, povremeno cvilim kad idem po stepenicama jer me boli koljeno, nemam curu, i nisam zapravo imao kontakta sa nijednom već 2 godine itd itd. A opet, nisu samo oni krivi, nego i ja, no kvragu, to je ono što sam govorio - kada se i potrudim u nečemu, taman kad treba urodit plodom, ode kvragu.
A da stvar bude gora, uvijek sma na svim mogućim testovima sposobnosti, inteligencije, čega sve ne rasturao, ali doslovno rasturao. Nije sada bitno koliko, ali išao se sa 16 testirati u Mensu, i dobio jako visok rezultat, kada kažem jako, baš tako i mislim, u prijevodu, puno više negp što je potrebno za pristupanje Mensi uopće, na ovim testovima za kontrolu leta sam bio među prvih 12 od 1500 ljudi, mislim da negdje 5. ili 6., dakle u manje od 0,5 posto najboljih, imao sma mogućnost preskakati razred u osnovnoj itd itd, a unatoč tome nisam napravio od života BAŠ NIŠTA - od preskakanja razreda sam pao jedan na kraju u srednjoj, od Mense i gluposti do odstajanja od faksa jer imam kakti tu neku logišku inteligenciju, ali sam glup sa matematikom i jednadžbama i ono drugo, kao Lollik - ne znam tko sam i što hoću. Znam konačni cilj gdje bih došao, ali pojma nemam kako, što raditi itd....
Eto, vidjet ću sada sa tim poslom hoće li krenuti i kako će ići, možda mi konačno krene, no ako ne, ne znam, mjere će biti drastične jer ću poludit inače. 25 godina skoro i žicam doma za cugu sa frendom, i jedva ako dobim.
Fakit, počelo je kao odgovor Lolliku, ali na kraju sam i sam napisao baladu. Nećete zamjeriti valjda što sam se ispuhao, ali ionako nemam ništa pametnije za raditi, tj ne mogu ništa pametnije raditi.
