Malo gledao starije teme, da vidim da li mi je ovo bio drugi ili treći prelaz igre i ispada da je drugi. Igra mi je još bolje sjela nego pri prvom prelasku. Dobri stari cinični Maxonja je u ovom trećem nastavku najbrutalniji dosada. Ne samo po izgledu i iskušenjima kroz koja prolazi, nego se to vidi po komentarima u naraciji koja je ni manje ni više nego apsolutno savršenstvo. Pošto sam po prelasku igre, odmah išao odigrat i završtiti predhodnika The Fall of Max Payne, uvidio sam koliko je zapravo igra puna malih referenci na predhodnike. Primjerice ako u trojci kod klavira odlučite odsvirati Maxovu temu iz serijala, uz poznatu melodiju, Maxonja će izreć točno identičan set rečenica iz dvojke. Isto tako nakon kraja igre glazbena podloga je identična onoj, u zadnjem levelu, kada Max riješava zadnjeg Bossa. No da pustim na miru predhodnike i skoncentriram se samo na ovaj treći nastavak. Level Design je mrak, u početku malo smeta što smo dosta ograničeni kretanjem, a tako i razno raznim hintovima i pomoćima, koji razbijaju početnu imerziju, no nakon uvodnih sat vremena sve sijeda na svoje mjesto. Gameplay mehanika je sami vrh ponude što se tiče TPS igara i funkcionira briljantno. Rockstar je napravio fantastičan posao u gotovo svim segmentima. Posebno mi se se sviđa briga za razno razne detalje koji su sada standardni za Rockstar. Priča je odlična, kao i prezentacije iste. Likovi su dosta dobro i napravljeni i okarakterizirani. Na stranu bih uzeo jedino cijelokupnu familiju Branco, koja je užasno površno i šturo odrađena, no kako fokus priče nije na njoj, taj minus nekako mogu progutat. Možda još ostaje žal što leveli u New Jerseyu nisu potrajali barem još sat vremena; jer je atmosfera tog vremena izvan svake pameti! Toliko toga je dobroga u ovoj igri, da mi se neda ni nabrajat, ali jedna stvar me je cijelo vrijeme titrala i davala konstatno savršen osjećaj, a to je Maxova naracija, njegovo stanje i pogledi na sve, kao i postepena reakcija na sav kaos koji se zahuktava oko njega. Dijalozi su napisani fantastično, neznam sad niti jednu igru, koja bi mi imala bolje napisane dijaloge od ovoga. Nakon drugoga prelaska, stvari ostaju slične; nije najbolja Rockstarova igra, ali je definitivno sam vrh, kako Rockstarovih igara, tako i TPS ponude...
Kao što rekoh odmah po prelasku trojke, bacio se na dvojku. Malo mi je savršenost igre splasnula, nakon što sam je odigrao tri godine od zadnjeg prelaska; tada je to bilo tik pred izlazak trojke, da se prisjetim nekih stvari, da je recenziram iz onog vremena, bila bi to desetka, ali 12 godina kasnije, igra se jako dobro drži i uz par dobrih modova dobro i dan danas izgleda; no neke stvari je ipak pojelo vrijeme. Ovako nakon valjda desetog prelaska čvrsta devetka, zastarjelost ubija genijalnu prezentaciju, gameplay mehaniku i izvrsnu Noire atmosferu. Stripovska prezentacija priče je savršena, no nakon Rockstarove trojke, osjeti se mala "neozbiljnost" Remedyeve igre...
