Dva tjedna su do prvih predsezonskih testiranja u Barceloni, pravo je vrijeme za pregled promjena vozačkih postava za novu sezonu.

Većina momčadi je zadržala iste vozačke postave kao i u 2015. Mercedes je zadržao Hamiltona i Rosberga, Ferrari Vettela i Raikkonena, Red Bull Kvyata i Ricciarda, Williams Bottasa i Massu, Force Indija Pereza i Hulkenberga, Toro Rosso Verstappena i Sainza, Sauber Ericssona i Nasra, a McLaren Buttona i Alonsa. Tokom sezone će kod većine ovih momčadi biti puno priča o mogućim promjenama za 2017. jer u dvije trenutno najatraktivnije momčadi, Mercedesu i Ferrariju, Rosbergu i Raikkonenu istječe ugovor. Dok je vjerojatnost (ali samo vjerojatnost) da će ovo biti Raikkonenova posljednja sezona u F1 dosta velika i da će Ferrari za 2017. trebati naći novog vozača, u Mercedesu će se Rosberg morati boriti glavom i bradom za produljenje ugovora. Felipeu Massi u Williamsu također istječe ugovor ove godine, Red Bull ima mogućnost šaranja vozača između dviju momčadi (a i neko nepisano pravilo s nekoliko iznimaka je da vozači u Toro Rossu imaju dvije sezone da se dokažu, aobojici će ovo biti druga), a zadnju će godinu svog ugovora voziti i Jenson Button. Dakle, iako prije sezone nije bilo previše promjena, scenariji za „silly“ sezonu su beskrajni.

Renault, Haas i Manor su momčadi koje su napravile neke promjene. Renault, odn. bivši Lotus u 2016. ulazi s potpuno različitom postavom. Grosjean je otišao u novu momčad Haas, a Maldonado je, nakon što mu je glavni venecuelanski sponzor otkazao poslušnost, otišao iz F1. U 2016. za Renault će voziti Jolyon Palmer i Kevin Magnussen. Magnussena pamtimo po 2014. sezoni, koja je bila vrtuljak dobrih i loših rezultata kao i dobrih i loših vožnja, u kojoj nije uspio osigurati mjesto u McLarenu za 2015. (što pokraj dva svjetska prvaka i nije tako strašna činjenica). 2015. je pak bila splet nesretnih okolnosti za 23-godišnjeg Danca. Trebao je zamijeniti Alonsa na prvoj utrci sezone u Melbourneu, no tu utrku nije uspio ni startati zbog kvara na bolidu (ovaj… motoru) prije starta. Zbog tih australskih okupacija koje nisu urodile nikakvim plodom je propustio šansu za sezonu u američkom IndyCaru, kasnije tokom sezone više nije niti vozio McLarenov bolid da bi na svoj rođendan primio mail u kojem mu je uručen otkaz. Do kraja 2015. testirao je Porscheov 919 LMP1 prototip i Mercedesov DTM auto. Mjesto u Renault mu je na neki naćin spasilo F1 karijeru jer mogućnosti da bi se vratio u F1 nakon dvije (ili više) godina pauze bi bile sve manje i manje.

Magnussenov momčadski kolega bit će Jolyon Palmer, 25-godišnji Britanac. Slobodno možemo reći ima motorsport u krvi. Njegov otac, Jonathan Palmer je i sam vozio u F1 (skupio je 83 startova i jedan najbrži krug). Trenutno radi u britanskoj MotorSport Vision organizaciji koja između ostalog vodi britansko prvenstvo Formule 4. Will, Jolyonov brat, je 2015. (ispred Harrisona Neweya, Adrianovog sina) osvojio baš tu brit. F4. Jolyonov najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri je osvajanje GP2 prvenstva 2014. s komfornom prednošću od 47 bodova ispred Stoffela Vandoorna. No Vandoorne je drugo mjesto osigurao tek u zadnjem vikendu prvenstva, tokom sezone, glavni Palmerov protivnik za naslov bio je Felipe Nasr. On je na kraju završio treći i dobio mjesto u Sauberu iduće godine (što je vjerojatno malo frustriralo Palmera koji se morao zadovoljiti s nekoliko vožnja u prvim slobodnim treninzima tokom 2015.). Vrhunac njihovog dvoboja zasigurno je bio vikend u Mađarskoj gdje su tokom obje utrke imali obračune na stazi, da bi se na podiju druge utrke i malo vrijeđali. Na videu možete pogledati dvoboj iz prve utrke tog vikenda. Postoji realna šansa da Renault ove godine neće biti daleko od Saubera pa možda ovako nešto vidimo i u F1. Zanimljivo, 2013. su bili momčadski kolege u GP2. Palmer je u 2014. zasluženo osvojio naslov, konstatno je bio pri vrhu, bio je iskusan (to mu je bila već četvrta sezona), na stazi je vukao odlične poteze i kada je trebao je minimizirao štetu. Odličan primjer tog limitiranja štete bio je vikend u Monzi. U prvoj utrci je morao startati zadnji, no preživio je prvi krug i utrku završio osmi, što mu je dalo start s pole positiona u drugoj utrci u kojoj je idući dan pobijedio. Bio je to vikend u kojem je napravio možda i najveći korak prema tituli. Evo i tog videa…

Za novu momčad, Haas, vozit će Romain Grosjean i Esteban Gutierrez. Grosjean se dokazao u svojim godinama u Lotusu, ponajviše u 2013. i 2015. Gutierrez se na grid vrača nakon dvije godine u Sauberu, 2013. i 2014., od kojih mu je najbolji rezultat sedmo mjesto iz VN Japana 2013., i 2015. provedene kao Ferrarijev testni vozač. Unatoč relativno obećavajućim rezultatima u nižim kategorijama (2010. je uzeo titulu u tada prvoj GP3 sezoni, 2012. je završio treći u GP2), Gutierrez u F1 nije imao dovoljno dobre rezultate. 2013. vozio je kraj Nice Hulkenberga koji ga je u kvalfikacijama uvjerljivo dobio u omjeru 18-1 (najbolji, ili najgori, ovisi s čijeg gledišta promatramo, za bilo kojeg vozača te godine koji je vozio cijelu sezonu), u utrkama 14-5, a skupio je i 45 bodova više (51 – Hulkenberg, 6 – Gutierrez). 2014. Gutierrezova bilanca je bila ipak nešto bolja, iako je Sauber imao svoju najgoru sezonu u F1 bez ijednog osvojenog boda. Vozio pokraj Adriana Sutila (bila mu je to zadnja sezona u F1) s kojim je u kvalifikacijama imao izjednačen omjer 9-9, najbolja mjesta u utrkama su im bila 11. ( dvaput za Sutila) i 12. (jednom za Gutierreza) i to u istoj utrci, VN Australije. Gutierrez u Haasu ima priliku pokazati da su rezultati u nižim kategorijama ipak njegova prva slika, a za to će u Grosjeanu imati pravu mjeru.

Za vrijeme pisanja ovoga teksta, Manorova vozačka postava još nije bila objavljena. Šuška se između Willa Stevensa, Alexandra Rossija, Ria Haryanta i Pascala Wehrleina. Stevens je za njih već vozio cijelu prošlu sezonu. Rossi je vozio samo pet utrka i pokazao dobru formu protiv iskusnijeg Stevensa, dok je istovremeno završio i drugi u GP2 prvenstvu, njegov najbolji rezultat u tri godine koliko je tamo vozio. Rio Haryanto je indonezijski 23-godišnjak. U nižim kategorijama nije pokazao spektakularne rezultate, a trenutni vrhunac karijeri mu je četvrto mjesto u GP2 iz prošle godine. Skupio je tri pobjede, sve iz sprint utrka (koje imaju obrnuti startni poredak, u „pravoj“ utrci nije nikada pobijedio). Bila mu je to četvrta godina u kategoriji, usporedbe radi, ispred njega ja završio jedan debitant na trećem, već spomenuti Rossi na drugom i Stoffel Vandoorne kao prvak u svojoj drugoj sezoni u GP2. Manoru je jako atraktivna opcija zbog 15 milijuna eura koje mu osigurava sama indonezijska vlada koja na F1 gleda kao vrlo dobar način promocije. Pascal Wehrlein postao je izgledna opcija kada je Manor prešao s Ferrarijevih na Mercedesove motore. 2012. je završio drugi u Formuli 3, a od tada je vozio za Mercedes u DTM-u, gdje je prošle sezone osvojio naslov prvaka. Paralelno s dužnostima u DTM-u bio je testni vozač Mercedesa i Force Indije (2015. je na predsezonskom testiranju u Barceloni igrom slučaju u istom danu vozio oba bolida). Naravno, nijedan od ovih četiriju vozača možda na kraju neće dobiti mjesto.

Spomenimo još na kraju neke važnije datume. Prvi test održat će se u Barceloni od 22. do 25. veljače, kada će većina momčadi predstaviti svoje bolide. Među njima su Williams, Red Bull, Toro Rosso Manor i Haas, a isto bi bi trebala napraviti i Force India. Mercedes i Ferrari pokazat će nova oružja 19. veljače, a McLaren dan prije prvog testa, 21. veljače. Renault je već napravio neko predstavljanje, no niti je to bio bolid koji će voziti u Melbourneu niti su to bile boje koje će se nalaziti na njemu. Pravi bolid bismo trebali također vidjeti na prvom testu. Sauber za taj prvi test neće biti spreman, nego će novi bolid predstaviti tek prvog ožujka na drugom, ujedno i posljednjem, testu u Barceloni od prvog do četvrtog ožujka. Nova, s 21 utrkom najdulja sezona oktanskog cirkusa počinje 20. ožujka VN Australije u Melbourneu.