Preminuo Jules Bianchi

Jules-Bianchi-at-Monte-Carlo-Monaco-GP-F1-2014

Jučer, 17. srpnja 2015. svijet je, u svojoj tek 25. godini napustio Jules BIanchi. Veliki vozački talent u svojoj kratkoj karijeri uspio je ostaviti veliki trag u svijetu motorsporta. Nakon kartinga, kao sljedeću stepenicu odabrao je Formulu Renault 2.0, u kojoj slavio i naslov prvaka. Sljedeća je na popisu bila Formula 3, u kojoj se utrkivao protiv velikih imena u svijetu motorpsorta od kojih su neki Valtteri Bottas, Marco Witmann, Eduardo Mortara, Sam Bird, Esteban Gutierrez i Roberto Merhi koji ga je opisao kao najboljeg vozača protiv kojega se utrkivao… Pobijedio ih je sve te osvojio i tu titulu. Prije ulaska u Formulu 1, vozio je još u Formuli Renualt 3.5 i GP2. U tim serijama nije slavio naslov prvaka, ali je odličnim vožnjama pokazao kakav se talent u njemu krije. Jedan od tih trenutaka zbivao se u    Silverstoneu 2011., kada se s Christianom Vietorisom borio za pobjedu.

U Formulu 1 ušao je kasno, krajem zimskih testiranja 2013. kada je u Marussiji zamijenio Luiza Raziu. Veliku pomoć ovdje je odigralia Ferrarijeva vozačka akademija, čiji je Jules bio član. Nedostatak testiranja nije mu škodio i već je u prvom vikendu sezone pokazao da se radi o jednom posebnom vozaču. Dovoljno govori činjenica da se u daleko najsporijem bolidu na gridu uspio pokazati većim momčadima, ako se malo vratimo kroz bližu povijest, zadnji kojemu je to uspjelo bio je neki Fernando Alonso. 2014. nastavio je voziti u Marussiji, iako su ga mnogi očekivali u nekoj boljoj momčadi (točnije u Sauberu). U VN Monaka uspio je dovesti taj bolid do devetog mjesta (nakon kazne od pet sekundi, inače je završio osmi) i prvih (i jedinih) bodova za momčad Marussije, odn. današnje Manor Marussije. Onda je došao taj crni vikend u kultnoj japanskoj Suzuki. Cijeli tjedan prije utrke prognozirale su se velike kiše, neko vrijeme spominjalo se i mijenjanje termina utrke, no ništa se na kraju nije mijenjalo. Utrka se vozila u klasičnom terminu po kiši. Iako kiša nije bila prejaka, vidljivost je bila sve slabija zbog približavanja sumraka. Adrian Sutila izletio je u svom Sauberu što je zahtjevalo pomoć bagera da ga se makne sa staze. Umjesto pod safety car-om, izvlačenje Saubera radilo se samo pod duplim žutim zastavama. Sve ostalo je povijest.

Nakon devet mjeseci teške borbe, pomalo ironično i simbolično, 17. srpnja (njegov trkaći broj u F1 je bio 17) je otišao na neki drugi svijet. Kao i nakon Suzuke, ponovno je ujedinio cijeli svijet motosporta u posljednjem pozdravu kojemu se i CSR pridružuje. Treba spomenuti i Luciena Bianchija, Julesovog praujaka, koji je također bio vozač utrka, nažalost i on je prerano napustio svijet, 1969. testirajući na Le Mansu.