CSR RECENZIJA: Forza Horizon 2

FH2

Recenzirali smo Forzu Horizon 2 na novom Xbox One-u. Je li ovaj nastavak bio zaista potreban i koliko nas je zadovoljio, pročitajte u tekstu koji je pripremio Vaš dugogodišnji global moderator ManTheRamparts. A prije toga, pogledajte gameplay komentar DEMO verzije Forze Horizon 2 sa HCL-a.


 
Platforme: Xbox One, Xbox 360
Testirana verzija: Xbox One
Developer: Playground Games/Turn 10
Izdavač: Microsoft Game Studios
Periferija: Kontroler
Provedeno sati u igri: 120+

Dvije godine nakon što smo se družili s prvom Forzom Horizon na X360 konzoli, sada je došao red na nastavak u obliku Forze Horizon 2 za X360 i Xbox One konzole.

Forza Horizon je bila vrlo dobra vožnja, dobar temelj za budućnost, no kratka karijera i već ostarijeli hardver na kojem se igra izvodila, kočili su puni potencijal igre, tako da uz svu zabavu koju je igra ponudila ipak je pala u zaborav. Prilikom prelaska na novu konzolu i jači hardver, Playground Games je prebacio u petu brzinu i u suradnji s Turn 10 Studiom na novom pokretaču, koji je prvotno bio zadužen za Forzu Motorsport 5, izgradio arkadnu jurilicu koja je cijeli žanr open world vožnji podigla na novu razinu.

Nakon uvodne cutscene, čim dobijete kontrolu nad Lamborghini Huracanom, odmah se primjećuje veliki skok na bolje u odnosu na prijašnji nastavak. Odlično izvedena buka motora, impresivni vizuali, lijepi krajolici, općenito dobra atmosfera i ono najvažnije – zabavna fizika vožnje koja ima dobro poznat ‘Forza osjećaj’, tj. koja je ostala vjerna korijenima serijala. Nakon uvodne utrke, dobijete priliku da podesite težinu i ugasite asistencije i tek onda počinjete shvaćati da je to početak jednog dugog i ugodnog druženja.

U suštini igra je arkada, ali sa jednim ključnim elementom – vozni model koji nakon gašenja asistencija puno više naginje simulaciji nego arkadi. Svaki automobil ima svoju autentičnu fiziku, promjena podloge je odlično izvedena i off road je prezabavan. Prebacivanje težine se odlično osjeća (tzv. body roll), pogotovo na terencima. Isto tako neravnine na cesti osjetno utječu na ponašanje ovjesa i čak preko kontrolera se dobro osjeća koliko gripa imaju gume, jesu li na asfaltu ili na nekoj drugoj podlozi. Za to su u velikoj mjeri zaslužni impulse triggeri na Xbox One kontroleru koji primjerice, prilikom kočenja jako dobro dočaravaju osjećaj, koliko fali do lockanja kotača ili do koje granice gume mogu izdržati prilikom agresivnijeg skretanja. Po pitanju kompleksnosti fizike, Horizon je debelo ispred ostatka izravne konkurencije. Išlo se do te mjere da je mogućnost uključivanja telemetrije u realnom vremenu preuzeta iz Forze Motorsport kao i potrošnja guma na simulacijskim postavkama te tuning automobila – od štimanja brzina pa sve do pritiska guma. Jedna od najvažnijih odluka developera u ovome nastavku je uvrštavanje mehaničke štete koja, kad se uključi, daje novu, ozbiljniju dimenziju igri. Funkcionira na sličnom principu kao i u Forza Motorsport igrama. Previše sitnih dodira i naguravanja – pojave se poteškoće kod skretanja, uništavanje prednjeg branika – na ravnim djelovima u utrci nemate više ozbiljne šanse protiv konkurencije, a drastičniju štetu na automobilu ne treba previše objašnjavati, jer se u tome slučaju vozite u olupini spremnoj za smetlište. Isto tako, off road vožnja je zabavna, no uzmite u obzir da takvom vožnjom za razliku od cestovne – uništavate automobil.

Po prvi puta u Forza serijalu prisutne su dinamične vremenske neprilike, tj. kiša (uz od prije prisutnu u Horizonu promjenu doba dana) koja nažalost ne utječe na vožnju u nekoj većoj mjeri. To je ujedno i najveća zamjerka, ta minimalna razlika između vožnje po suhom i u kišnim uvjetima. S obzirom da je razlika između vožnje po asfaltu i zemljanim podlogama osjetno velika, u neku ruku ne prolazi teza ‘arkadna vožnja pa nije toliko strašno’, dok opet s druge strane Horizon 2 je ipak arkada na kraju krajeva. Doduše, dosta kompleksna arkada.

Momci i cure iz Playground Gamesa ovaj puta nisu ništa htjeli prepustiti slučaju pa je tako karijera za jednog igrača prepuna sadržaja. Garaža sigurno ne može biti prazna kad je tu vozni park od preko 200 vozila koja rade dobar presijek povijesti automobilizma, od svima nama poznatog i legendarnog Fićeka pa sve do najnovijih i najboljih tehničkih auto dostignuća tipa Lamborghini Veneno i Ferrari LaFerrari. Obećanje da će igra biti puna raznolikih utrka je u potpunosti ispunjeno – igrač na raspolaganju ima 168 prvenstava, dok su u svakom od njih po četiri utrke. Prvenstva su podjeljena na klase poput Supercars, Muscle, Off Road, Track Toys i tako dalje. Svaka od tih klasa je podjeljena na podklase, kao na primjer Supercars koji ima tri podklase – Modern Supercars, Retro Supercars, Hypercars. Osim prvenstvenih utrka, na raspolaganju su još i Bucket List izazovi kojih je na početku bilo 30, da bi se u jednoj od zakrpa ta brojka povečala za još 15 komada koji su većinom za zahtjevnije igrače zbog veće težine u odnosu na prva 2 bucket lista. Naravno, tu je i svima dobro poznat, sada već ustaljen u serijalu, rivals mod u kojem lovite vremena drugih igrača na ljestvicama. Jedina zamjerka glede ove, opuštenije verzije rivala je nedostatak nekih kazni, jer najbolja vremena su napravljena s isključenom štetom i odbijanjem od zidova. Razumljivo mi je da je za one koji žele ozbiljan rivals mod tu Forza Motorsport 5, ali ne bi bilo na odmet da postoje kazne za odbijanje od zidova. Multiplayer i online utrkivanje je jako zarazno i zabavno, čak i u public lobijima, ali za taj pothvat obavezno treba isključiti mehaničku štetu. Igra ima dosta modova: king of the hill – tko je tijekom runde najduže držao krunu u svom posjedu je pobjednik; infected – igra lovača u kojoj jedan igrač kreće u rundu ‘zaražen’ i sudaranjem u druge igrače stvara ‘zombije’ koji onda love preživjele; timsko utrkivanje – sve jasno, crveni protiv plavih. Osim tih modova tu su još klasični modovi, sprint, kružne utrke i slično. Kome ne paše kaotično public utrkivanje, uvijek na raspolaganju ima mogućnost kreiranja privatnog lobija u kojem se može utrkivati na miru s prijateljima i članovima kluba. Klub podržava do 1000 igrača i ima posebnu, tjednu ljestvicu podijeljenu na pet nizova (tierova) po kojoj se napreduje na principu skupljenog iskustva. Dok se skupi dosta iskustva, prelazi se u viši tier i dobiva novčana nagrada. Za svaki level koji igrač dobije nakon skupljene određene brojke iskustva dobiva se wheelspin iliti ga po naški kolo sreće u kojem su izmješane novčane nagrade i nagradni automobili, što je iznenađujuće – dobar koncept. Leveliranjem se dobivaju i bodovi za perkove kojih je sveukupno 25. Odnose se na različite stvari: jeftinije cijene automobila prilikom kupovine, jeftinije djelove, više love iz rivala, javljanje ikone iznad automobila koje još niste poslikali itd. Slikanje automobila isto donosi određenu svotu novaca – takozvani Horizon Promo cilj kojeg je poslikati svaki auto u igri. Kustomizacija je tradicionalno odlična kao i u svakoj Forzi. Umjetna inteligencija je u većini slučajeva solidna, nema frustracije na tom polju, ali da se povremeno vole gurati – vole, a i standardno ponekad znaju imati glupe poteze. Težina igre je skalabilna (osim Bucket List izazova koji imaju fiksnu težinu), tako da svatko može prilagoditi igru svojim željama i mogućnostima. Unbeatable težina je skoro pa upravo to, već na Pro se treba dobro oznojiti za pobjedu, a ovo je još teže. U igri su još prisutne uništive reklame za skupljanje koje su razbacane po mapi.

Mapa je ogromna, ali stvarno ogromna – u odnosu na prvi dio površina po kojoj se može voziti je tri puta veća i ovaj put imamo gotovo totalnu slobodu kuda možemo ići. Livade, polja, ceste, gradovi, šume – skoro sve što vidite na mapi do toga možete i doći, a u slučaju livada, polja, vinograda – bez većih problema se može skratiti put preko njih. Za razliku od prvog Horizona gdje smo se vozili američkim cestama Kolorada, ovaj puta je na redu Europa, točnije granica Francuske i Italije kojom prevladava dobro prenesen mediteranski štih. Vožnja nekog od klasičnih Ferrarija uz more po talijanskoj obali je jedna u nizu stvari koje igra odrađuje vrhunski i koja niti jednog ljubitelja automobilizma ne ostavlja ravnodušnim. Na takve scene vjerojatno mogu biti ravnodušni samo ljudi koji zaista posjeduju neke od najboljih svjetskih pila, pa im to nije baš preuzbudljivo u virtualnom svijetu.

S tehničke strane igra je pravi slatkiš. Izvodi se u 1080p rezoluciji na zakucanih 30 frameova u sekundi. Općenito impresivno izgleda s obzirom kakav hardver ju pokreće. Po danu jako dobro izgleda i sve je puno vegetacije, cvijeća i trave. Po noći i kišnim uvjetima igra potpuno zablista. Kapljice kiše i refleksije na karoseriji automobila, rasvjeta po naseljenim mjestima i slični sitni detalji. Draw distance je za svaku pohvalu, pa se vidi s jednog kraja mape na drugi. Još k tome igra koristi 4xMSAA za izglađivanje rubova. Igra u photomodu izgleda doslovno isto kao i za vrijeme gameplaya, nema neke drastične razlike osim trunčicu boljeg zaglađivanja rubova. Cijena takvog detaljnog otvorenog svijeta je povremeno iskakanje objekata u daljini, ali sve u svemu ništa što bi jako narušavalo kompletan dojam s vizualne strane. Ne smije se zaboraviti na dosta dobru interakciju – drvene ograde, stolove, znakovi se mogu srušiti i za divno čudo ne prolazi se kroz njih kao kroz papir već sve ima neku težinu i utječe na upravljivost automobila. Po poljima dok se prolazi ostaje pogažena trava, cvijeće i žito iza urlajućih mašina. Evo nas na zvuku koji je isto kao i vizuali odličan. Dosta veliki skok u odnosu na prošlu generaciju konzola i ostale igre iz serijala. Vidi/čuje se da je ovaj put stvarno svakom autu posvećena ista pozornost, pa zato npr. Lexus LFA više ne zvuči ko američki V8, nego baš onako kako treba. Odluka da se za novu generaciju svi auti modeliraju iz početka je najbolji odabir od svega jer su i modeli dosta bolji, a i konačno kao da su auti dobili svoje specifične značajke – tipa Nissan GTR napokon ima svoje specifično ‘lansiranje’ iz mjesta. Zvuk je dosta napredovao i milina je slušati razlike dok se promijeni auto, jer je razlika itekako prisutna. Glazba u igri je raspoređena na sedam radio postaja koje se otključaju kako se otkrivaju regije. Većinom je elektronika, ali ima rocka i ono najbolje – radio s klasičnom glazbom. Ipak – predlažemo ugašen radio zbog odličnih zvukova bijesnih mašina.

Playground Games i Turn 10 su odradili odličan posao i dostavili su nam odličnu open world vožnju koju bi bilo najlakše opisati kao uspjeli miks starog Need For Speeda, Project Gotham Racinga, Test Drive Unlimiteda i Forze Motorsport. Ogromna igretina, puna sadržaja, zarazne igrivosti koja vuče po još. Sve kronične boljke prvog nastavka su ispravljene. Mjesta za napredak naravno da ima, ali najbolje od svega je činjenica da je ovo tek temelj na početku generacije za daljnji razvoj serijala. Obavezna kupovina za svakog ljubitelja vožnje koji posjeduje Xbox One.

92/100

FORUM: Forza Horizon 2