A kao nije tako? Postoje iznimke, jasno, uvijek, ali dovraga, svaki horrorac postaje poluotvoreni TPS, usput rečeno, ne pretežak, RPG-ovi postaju isto neki hibrid TPS-a i ne znam čega, igre poput Lare se pretvaraju u Uncharted, što pak ono što su nekad bili TPS-ovi slijede... svaka igra danas ima cover i pecto QTE sekvenci, healanje ne postoji, sve je auto heal... Ne znam, ljepo je pogledati tu i tamo interaktivni film, ali kada sve igre to postaju... Ima iznimaka kažem, svaka čast, recimo Risen me oduševio (nadam se da je i dvojka takva), ali on je već par godina star, samo sam ga ja tek sada zaigrao. Ma, zanemari, izgleda i meni super nova Lara, ali ide mi na živce što svaki reboot nekog serijala danas liči rebootu nekog drugog. Nekad je recimo Tomb Raider bio nešto sasvim deseto od Assassin's Creeda recimo, a danas mi to oboje na neki način vuče na isto, zajedno sa novim Splinter Cellom. Setting je samo drugačiji i jedna igra malo otvoreniaj od druge, ali gameplay i naracija su isti. Mislim, Splinter Cell je postao onaj mark and kill TPS