Nekak sumnjam da ću ikad imati živce završiti ovu igru...
Sve je to divno i krasno dok si na početku oduševljen velikim otvorenim i živim svijetom, vizualima itd.
Samo to splasne nakon par sati, a ovakav gameplay me jednostavno ne može dugo zadržati i slilm se na igranje.
Borba mi je užasna i u okvirima RPG-a i akcijske avanture, a AI to još dodatno potencira. Ljudskim neprijateljima na toj ogromnoj mapi je područje djelovanje ograničeno na radijus od 10 metara u odnosu na default poziciju na kojoj se inače spawnaju. Naletim na neke bandite i slučajno se otkotrljam van tog radijusa i frajeri stoje i izazivaju me nek ih napadnem. Stojim doslovno 2m od njih i oni jednostavno imaju to ograničenje i uopće ne reagiraju na činjenicu da ih s takve smiješne udaljenosti napucavam sa samostrelom u glavu, natrag uđu u combat mode tek dok zakoračim unutar tog radijusa.
I prokleta je glupost da staminu troši samo castanje signova i rollanje, a napadi mačevima apsolutno ništa.
Takva glupost ti omogućava beskonačno spammanje fast attacka i na liku koji je i trostruko veći level od tebe dok je sam. Uzalud priča, likovi i gomila sadržaja kad ono najbitnije je žestoko sranje i neke mane u tom sistemu još više dolaze do izraža u open worldu.