Krenuo igrat i sletim ja ili kako sam već došao.
Imao neko oružje, malo gledo okoliš i krenem ja pješke. Gledam oružja kaj imam i kakva jesu i hodam ja stazom i nigdje nikoga. Odjednom čujem vikanje. Pa još jedno i još jedno. Odjenom hrpa glasova i vikanja. Pomislio ja neki seljani u nevolji i ja sam ovdje da im pomognem. I tako sam shvatio da su mene poslali da njih spasim od čega god već treba.
Ali, na moje iznenađenje - meni je trebalo spašavanje. Kako sam krenuo prema njima, tako su i oni prema meni i dalje vrišteći.
I ja sebi u glavi pomislim:"Kako badass scena! Svi bježe od nevolje, a ja jedini idem prema njoj." I onda još onako si u glavi kažem dubokim glasom:"Don't worry people! I'll save you!".
I onda sam stao i bolje pogledao. I oni dalje viču i idu prema meni. Ja prešao u hod i onda sam stao.
Gledam koji kurac se tu događa? I polako krenem unazad i još bolje pogledam. Zašto oni nemaju glave, pomislih sam sebi. "Što im je to u rukama?", zapitah se. Možda su im u rukama gl...
What in tarnation?!
JEBOTI PAS MATER! PA ONI IDEJU NA MENE! I skužim da imaju jebene bombe u rukama! Sprint unazad i pucaj na sve kaj se miče dok psujem ko nikad do tad.
Koja je ovo pička materina?! Kaj se tu radi?! Šta ja moram raditi?! Zašto me svi hoćeju hmoriti?! Koji goli kurac je ovo od igre?!
Onda sam skužio da je čista rokačina i to mi se full svidjelo