Birtija

[Thergothon]

Možda je to glavni problem današnjeg gaminga - developeri se fokusiraju na sve ostalo, ali ne na najbitnije. Ovo je školski primjer kak se radi IGRA - ne filmsko iskustvo na kojemu puno današnjih developera inzistira. Koj paradoks, da mi je samo znati koj majmun se toga setil - ako oću filmsko iskustvo otišel budem gledati film, a ako oću igrati igru - igral budem igru, a ne kaj mi sad tu nude nekakve hibride koji su ni vrit ni mimo (ilitiga govno).

Potpis!
Samo vecina ljudi ne shvaca problematiku toga i zato dobivamo 3-4 naslova godisnje koji se stvarno mogu nazvati igrama.

Anime je 'razvijan' pod budnim okom jedne legende - savjetnik oko tehničkih detalja je ni manje, ni više - sam Drift King Keiichi Tsuchiya (glavni krivac za popularizaciju driftanja). Mali uvid u njegovu genijalnost - dok je počel razbijati konkurenciju u utrkama, frajer je počel driftati da publika ostane zainteresirana (a to je bilo jaaaako davno). Michael Schumacher - evo ti tip kak si mogel učiniti da sezone F1 oko 2000. ne budu najdosadnije govno - ali hej, kaj očekivati drugo od takvog prgavca.

[Cole™]

Genijalan je. 

[Kole]

Oj prokleta klado
Svaki put me sjebeš rado
Ostavim ti pare triput svakog tjedna
I uvijek me sjebe utakmica jedna
U sudačkoj nadoknadi naviko sam padat
Al dobitku se nikad ne prestajem nadat
Ne mogu s tobom al ne mogu ni bez tebe
Uvijek sam blizu keša al me jedan par sjebe
Fino sam se navukao i dalje ću igrat
I kad padnem sve po spisku skidat

 

[Shimmy]

Ne bih rekao da je to "filmsko iskustvo" problem u igrama jer Max Payne 3 mi je "najfilmskija" igra koju pamtim, a ujedno i jedna od najboljih koje pamtim, a vidio sam nisam jedini 

[ManTheRamparts]

Sve to stoji, ali ja ipak preferiram čistokrvni gameplay iznad cut-scena. Jedino MGS-u priznam to kaj pol igre ode na prepričavanje priče, al MGS je priča za sebe - graniči s ludošću. 

Baš zbog toga se na starije igre gleda s onim nostalgičnim - nekad je bilo bolje - kad je gameplay bil na prvom mjestu.

Čast iznimkama, ali 99% igri koje forsiraju filmsko iskustvo u današnje vreme su blago rečeno govno. Retko koj studio uspije to izvesti na dobar način.

[Thergothon]

Ne bih rekao da je to "filmsko iskustvo" problem u igrama jer Max Payne 3 mi je "najfilmskija" igra koju pamtim, a ujedno i jedna od najboljih koje pamtim, a vidio sam nisam jedini 

MP3 je odlicna kohezija filmskog i gaming iskustva. Nemam nista protiv animacija i kavlitetne price, dapace. Ali imam protiv uzasne linearnosti, svakih 5 minuta oduzimanja kontrole i borbe protiv bossova putem QTE bez imalo izazovnosti. Pogledaj stare MOH igre i npr. ratoborca. Pocnem trcati i igra me zaustavi i zacementira tak da ja vidim filmsko i spektakularno rusenje dizalice dok okolo odjekuju eksplozije.  Filmsko iskustvo nek ostave Davidu Cage-u jer je jedini sposoban to predstaviti na pravi nacin. Hibridi koji su spoj loseg filmskog iskustva i jos goreg gameplaya, a ima ih na svakom koraku, nisu vrijedni da ih se uopce definira kao igre. Mogu napisati 10 stranica zbog cega je forsiranje filmskog iskustva problem 

[Shimmy]

Ma dobro, razumijem vas, ali evo, i sami se slažete da ima i dobro odrađenih igara na tu foru, kao spomenuti Max Payne 3, pa MGS serijal čitav, Fahrenheit, Heavy Rain... OK, nema ih puno. Iako nisma nabrojao sve, znam da ih nema još puno, no tko zna napraviti takvo što, nije problem

[Thergothon]

Moze biti odlicno i dok je fokus samo na tome. Quantic Dream je to dokazao, ali to su interaktivni filmovi koji su imali preveliki utjecaj na neke druge igre. Prica, likovi, odlicno filmsko iskustvo - moze, ali ne po cijenu gameplaya. Vecinom se pretjera i zanemari onaj dio zbog kojeg su igre nastale, a to je gameplay, kontrola i utjecaj na krajnji ishod in-game u realnom vremenu.

Edit: Malo je nezahvalno MGS trpati u isti kos jer je po pitanju gameplaya i utjecaja na stealth mehaniku jedan od najrevolucionarnijih naslova i dokaz da za filmsko iskustvo nije potrebno igru totalno poglupiti, kao sto se vecinom danas radi.
QTE su kuga modernog gaminga i rijetko u koju igru pasu. GOW ih je popularizirao i onda je krenulo kolektivno kopiranje u svaku mogucu igru. Bjesomucno lupanje po nekoj tipki da komados otvori obicna vrata, samo zato jer na taj nacin Kratos otvarao vrata od par tona. Ne pase u svaku igru i totalno odbija iskusne igrace koji zele izazov tijekom borbe.

[Wulf]

true true
to je i meni totalna banana... "filmska igra" može biti jedino ako je, ajmo reći, namijenjena tome... Ako je neka "bezvezna" arkada ili igra koja nikad prije nije bila u takvoj branši odnosno mi je nismo vidjeli tako i onda sad dojde s tim nekim filmom je - totalno sranje. i ovo QTE i slično je također dosadno, priznajem nisam igrao puno igara s takvom tematikom i možda nisam sposoban za ovo, ali sam i ja pročitao tu i tamo nekaj, da današnje igre su dosadne skroz odnosno nije kao nekad. Sjećam se komada teksta iz tog članka, gdje su nestale igrice i dani, kad si skupljao živote i oružja, municiju, etc. za bossa da ga možeš pobijediti.. dok sad ti ni to ne treba... povućeš par poluga, zapališ neke bačve i pobijediš bossa :/

Ja osobno volim cutscene, ali su mi glupe i bezvezne kad nemaju funkciju.. ok srušila se zgrada i explodirao je most u cutsceni, ali kakav je efekt... ja opet morem projti oko toga ili kroz to... jednostavno bezveze, a najviše mrzim cutscene ubijanja ili fighteova gdje ti nemožeš surađivati ili se "fightaš" preko 3 tipke di moraš stisnuti u točnom vremenu. ono, pliz -.-
Volim cutscene, ali kada su napravljene, da dočaraju igru ili objasne komad priče, iako je to ingame, ali ne volim ih kad ti uzmu to ingame iskustvo i naprave to nekaj umjesto tebe

[ManTheRamparts]

...ali ne volim ih kad ti uzmu to ingame iskustvo i naprave to nekaj umjesto tebe

To je zapravo poanta ovoga svega - oduzimanje kontrole igraču s nepotrebnim cut scenama i qte svakih 5min. Naravno da treba biti cut scena, treba biti neka priča, ali u zadnjih nekolko godina se pretjeruje s nepotrebnim cut scenama koje samo zagađuju gameplay i oduzimaju igračevu kontrolu.

Normalno - opet ovisi i koj je žanr igra. U FPS-u mi je to koma, dok oćeš pucati, da te svako malo igra prekida s nepotrebnim cut scenama. U zadnjih par godina su to najbolje (glede FPS-a) rješili Killzone serijal i Halo 4. Pravi timing, normalno trajanje, dosta da objasni priču i da ne razvodni gameplay.

Baš je Ther nedavno dok je HALO 4 izašel spomenul kak mu se sviđa kaj na onim levelima di se leti s letjelicom imaš potpunu kontrolu nad letjelicom, tj. u tom slučaju se igra ne pretvara na on-rail shooter, kak je slučaj na recimo jednom KZ3 levelu u svemiru dok se ide s letjelicom - dobro je, da, ali ipak si jako ograničen i jako je skriptirano.

Zato mi se jako Dishonored svidel - kad je gameplay na prvom mjestu, a sve ostalo u drugom planu - tak bi trebalo biti s svim igrama, gameplay iznad svega. More imati igra fenomenalnu mehaniku, odličan gameplay, ali kaj to vredi dok nemreš normalno igrati kad te prekida svako malo. Još dok se realno pogleda - retko koja igra u današnje vreme ima baš onak intrigantnu priču koja te baš more zakucati za stolac dok igraš, tak da je samim tim u 99% igri to još više besmisleno. Forsiranje filmskog iskustva s očajnom pričom.

[Thergothon]

Filmsko iskustvo zapravo imamo oduvijek.
Potrebna ti je prica, interakcija izmedju likova koja dovodi do raznih emocija i uzrocno-posljedicna radnja.
Filmsko iskustvo o kojem se danas govori je samo manjak kontrole i forsiranje skriptiranih tj. predefiniranih scena koje je najlakse odraditi putem QTE.

[ManTheRamparts]

Istina. I glede toga Metal Gear Solid stari 15 godina pojede ovo sve kaj se danas smatra pod 'filmskim iskustvom' u igrama.

Jednostavno je to krenulo u krivom smjeru dok je zapravo stari, prokušani recept bil najbolji.

[Thergothon]

Plitke i krive teme, kliseji i opcenito prozvakani koncept kojemu ne pomogne nikakvo iskustvo.
Dobra stvar se uvijek prepozna, bez obzira na koji nacin to ljudima prezentiras. Prozvakanim igrama koje se furaju na filmsko iskustvo ne pomaze ni tri puta vise eksplozija, QTE, slow motiona i on-rails scena. Za danas mi je dost filmskog iskustva, vec mi na usi izlazi van 

[Shimmy]

Witcher 2. Savršen spoj sjajnog gameplaya, priče prezentiran na taj filmski način. Ali europski filmski, ne blockbustersko američki. Što više odmiče vrijeme otkad sam ga prošao, sve više ga cijenim. Kad sam ga odigrao doživio sam ga inferiornog prvom dijelu zbog par sitnica (koje još uvijek smatram boljima u jedinici), kao što je mračna atmosfera ili više dungeona, ali realno gledano, igra je napravljena fantastično. Stvarno se čovjek poveže sa likovima i cijelo vrijeme igrajući ima dojam da se radi o nečem više od igre, o nekakvoj interaktivnoj bajci, zanimljivom filmu stila spominjanog prvog LOTR-a...

Morao sam ga spomenuti jer sam ga se sjetio čitajući zadnjih par postova. Ugl, vi dva, Ther i MTR, kolko znam obojica volite dobre RPG-e ali ne sjećam se jeste li ga odigrali (znam da jeste jedinicu), pa ako niste, evo vam sjajne igre u današnje vrijeme 

[ManTheRamparts]

Vidiš, to je vjerojatno jedna od onih rjetkih igri di su uspeli napraviti kak se spada taj ugođaj.

Evo, samo dok pogledam svoju kolekciju vidim da zapravo imam jako malo tih 'filmskih' igri i da je velika većina orjentirana na čistokrvni gameplay - od prije spomenutog Dishonored-a, pa sve do Dark Souls, Mortal Kombat, LittleBigPlanet 1&2, Skyrim, New Vegas, Valkirya Chronicles, vožnje etc.

Deus Ex: Human Revolution isto je više po starom receptu di se priča otkriva kroz dijalog s povremenim animacijama i opet - tu je isto naglasak na sam gameplay.

Vjerojatno najfilmskije kaj imam u kolekciji je Gears of War serijal, ali je opet i tu sve prezentirano na pravi način s pravim timingom.