Ghost in the Shell (2017)
Nije zadnji film koji sam gledao, ali je zadnji pogledani u kinu pa evo sa zakašnjenjem dojmova...
Solidan film za pogledati bez obzira bio netko upoznat s GITS univerzumom ili se s njim po prvi put susreće.
Naravno, očekivano je bilo da neće moći parirati originalnoj anime verziji koja je remek djelo žanra, a o utjecaju koji je imala kroz sve ove godine na, ne samo (kultne) filmove, već i druge grane zabavne industrije da ne govorimo. Strah me bilo da će Hollywood po tko zna koji puta masakrirati do neprepoznatljivosti još jedan klasik s dalekog istoka. Neočekivano, ali dojmovi su mi nakon izlaska iz kina bili puno pozitivniji nego što sam mislio da će biti.
Vizualni stil mi se jako dopada, atmosfera je također na jako zadovoljavajućoj razini, isto kao i poprilično vjerna rekreacija nekih scena uz određene improvizacije pošto film pričom ipak nije do kraja dosljedan originalu. Fokus na Majorovu prošlost je isto ugodno iznenađenje i proširenje priče koje se logično uklapa jer original se nije pozabavio tom problematikom (tek u Stand Alone Complexu je djelomično objašnjeno) i samim tim ostavio puno prostora za ovakve interpretacije. Ipak, priča koja se ovdje vrti oko Kuze-a nije niti približno intrigantna kao misterij oko Puppet Mastera, dapače, poglupljena je i pojednostavljena jer baš tijekom interakcije s Puppet Masterom priča kulminira i odlazi u puno inteligentnije i komplesnije vode nego u filmu koji sve totalno banalizira na razinu Batman filozofije - naša djela nas određuju.
Zašto su izbacili one fenomenalne dijaloge između Makoto i Puppet Mastera oko same srži filozofskih elemenata kojima je anime/manga prožeta i inspirirana, jednostavno ne znam, jedino logično objašnjenje je da možda to čuvaju za nastavak ako ovo ispadne profitabilan projekt ili zapadnjacima treba sve servirati po posebno prilagođenom programu. Klasičan twist, prvo se netko gledatelju plasira kao negativac, ali ipak to nije, pravom negativcu propadnu svi zlokobni planovi i snađe ga zla sudba koju je zaslužio - THE (happy) END. Skroz tipično za većinu filmova, ali barem su ovdje mogli izbjeći taj crno-bijeli svijet jer GITS je baš totalna suprotnost, velika siva zona u kojoj nije sve tako jednostavno.
Kraj su predvidljivo unakazili skoro kao i u Departedu koji je amerikanizirana verzija Infernal Affairsa. Kad već pričam o stvarima koje mi smetaju u odnosu na anime, moram spomenuti i završnu borbu sa Spider Tankom koja je zbrzana i stilski niti sluga originalu gdje je dovedena do savršenstva, jebena umjetnost. Od posvećenosti suludim detaljima tijekom destrukcije, napucavanja i reloadanja oružja, kvaliteti animacije i zvučnih efekata, kadriranja, glazbena podloga u trenucima zatišja - VRH. Novi soundtrack je izuzetno kvalitetan, ali ne mogu si pomoći jer mi se originalna tema do bola urezala u mozak i tijekom uvoda tj. sklapanja tijela mi je užasno falila, kao i glazbena podloga u trenucima samoće gdje traži samu sebe i propitkuje svoju egzistenciju. Još bolnija mi je bila činjenica da kroz čitav film originalna tema uopće nije efektivno korištena, a pojavljuje se u creditsima kao neki easter egg da fanove preplavi emocijama i da ne mogu kukati kako je skroz izbačena.
Scarlet Johansson je odradila jako dobar posao i ne shvaćam zbog čega se internet uzjebao oko "rasne nekorektnosti", odnosno ne vidim način na koji bi neka random Japanka u glavnoj ulozi i općenito azijski cast uspio podići razinu kvalitete. Totalne gluposti, imalo bi smisla da je projekt u potpunosti nastao pod palicom japanskog redatelja, scenarista i pod utjecajem istočnjačke filozofije u samom pristupu live action verziji nacionalnog klasika. Još veća ironija je neshvaćanje da glavna protagonistica je azijatkinja, odnosno njezin duh/mozak, a oklop je produkt korporacije koja je mogla sklepati i tijelo crnkinje, ali nije, već je dosta vjerno anime predlošku. Ne samo izgledom, već i karakterom/psihom. Isto tako ekipa koja se kune u anime, a predbacuje filmu i Scarlet da nisu vjerni mangi - čisti dokaz internet retardacije, neupućenosti i hipsterstva. Ne mogu se pohvaliti da sam pročitao mangu do kraja, ali sam počeo čitati nakon što sam pogledao anime jer sam misio da je vjeran mangi koja bi me mogla još više oduševiti, ali ne. U mangi je Major karakterno skroz druga osoba, od facijalnih ekspresija, podjebavanja i humora, seksualnih konotacija skoro na hentai razini itd. Anime kreatori su si uzeli slobodu i to promijenili, stvorivši puno ozbiljniji i mračniji karakter i zato palac gore za film i Scarlet po tom pitanju, kao i za koreografiju u akcijskim scenama.
Sve u svemu solidan (za ljubitelje žanra) film ako se čovjek ne zamara nepotrebnim usporedbama i analizama.
