I šou su mi bile scene na kraju, kad Donnete plače pored D'Angelove i Strignerove slike, Sobotkini plakati, Avonovo suđenje... Baš čudan feel sam imao
Drago mi je da se Cutty onako snašao, zavolio sam i njega. U tome mi je možda i najveća čar serije uz realan prikaz života dakako, što ima hrpetinu likova - što pozitivaca što negativaca (iako je ovdje dosta tanka linija između to dvoje), i sa svima te uspije povezati. Mislim da ne postoji lik u seriji kojeg ne lajkam. Čak mi je i Avona na kraju malo žao bilo, Stringera kad je umro također. Sve u svemu jebeni vrh od serije, i vrlo vjerojatno će mi zasjest na tron najboljih. Jedino tugica zbog činjenice što ima još samo dvije sezone, već vidim da ću bit sjeban kad dovršim sve