Datum prvog izdanja: 23. rujna 2008.
Serija: Brothers in Arms
Platforme: PlayStation 3, Xbox 360, Microsoft Windows
Izdavač: Ubisoft
Developer: Gearbox Software
Osobno jedan od dražih serijala, iako je prve dvije igre vrijeme itekako pregazilo. No ne i Brothers in Arms: Hell's Highway. Ono što ovu igru i serijal izdvaja iz mase FPS-ova koji su jedni drugima kopije; je taktičke i planske mogućnosti te upravljanje jednim ili više timova. U startu da samo napomenem što me smetalo dok sam igrao i što me je pratilo sve do kraja igre. Kontrole su nekad nedovoljno responzivne i nemožete učiniti ono što hoćete baš istu sekundu, a taj problem najviše ide micanje iz zaklona i šprint koji djeluje jako čudno, budući da bilo kakvo skretanje će isti prekinuti, pa se skreće analognim stickom. U par navrata mi je to stvarno zasmetalo. Uz spomenute kontrole još bi se samo kao negativne stvari dotaknuo hit detekcije. U većini slučajeva igra dobro detektira kada metak sjedne u protivnika, no nerijetko ne uspijem dodjelit headsot iako mi se glava protivnika našla točno u centru nišana prilikom pritiska triggera. No napucavanje je jako dobro, pa mogu progledat kroz prste i pripisat to nepreciznim oružjima ili onom vremenu ili ipak prestat srat i svalit sve na Gearbox Software.
Izuzev ta dva problema igra ima vrhunsku atmosferu, glazbenu podlogu, likove koji su pamtljivi i upečatljivi, setting i lokacije ove predivne ravne Nizozemske. Ali najviše od svega mi se sviđa prezentacija priče i sama priča, koja dira u srce. Jako sam emotivno doživio istu, čak uz suze na kraju zadnje misije kada cijeli chapter biva posvećen prezentaciji završnih animacija. Igra me uvukla u ovo emotivno putovanje kao i prvi put kada sam je igrao prije dalekih osam godina. Dosta podsjeća na Band Of Brothers i već osam godina čekam na nastavak. Da se vratim na gameplay. Igra rastura u tom sporom štimungu gdje kontroliram svoje vojnike i raspoređujem ih po relativno linearnoj mapi, ali sa opet dosta dobrim putevima gdje se neprijatelje može flankati i iznenaditi. Odličan dodatak napucavanju su snajperske dionice kao i tenkovske koje su odrađene stvarno jako dobro i jako je zabavno kontrolirati britanski mali tenkić. Drugi put sam odigrao igru i neznam zašto mi je trebalo osam godina da ju ponovno pređem. Pozivam sve one koji nisu ovo probali da obavezno isprobaju, jer se radi o vrlo vrlo dobrom taktičkom šuteru sa sjajnom WW2 atmosferom. Za kraj ostavljam zadnji chapter koji mi je u vrtlogu emocija izmamio suze na oči.
