Evo moja kratka recenzija objavljena u HCL natjecanju recenzija izmedu forumasa za 9. mjesec ove godine. Inace igru trenutno prelazim na Nightmare tezini, a ovo je treci prelazak.
Igra: DOOM
Igrano na: PC
Platforme na kojima je igra dostupna: PC, PS4, XONE i Switch (nije jos dostupna)
Period igranja: Rujan 2017.g.
Broj provedenih sati u igri: 10 sati
RECENZIJA:
Iako sam obozavatelj fps zanra sokirao sam se kad sam uzeo DOOM u svoje ruke i krenuo sa igranjem. Vec u prvoj sceni nas protogonist dobija pistolj u ruke te zapocinje paklena makljaza. Napucavanje je toliko dobro i fluidno izvedeno, da bi se usudio reci da nemoze bit savrsenije od ovog. Sama igra nas stvalja u ulogu Doom Slayera, lika koji je prosao nekoliko puta kroz sami Pakao i pomeo sve zivo pred sobom. Malo vise o svemu procitajte u tekstu ispod.
To Hell and back
Kao sto rekoh u tekstu iznad, igra nas stavlja u ulogu drevnog vojnika zvanog Doom Slayer koji je spavao svoj zimski san i cekao da ga netko probudi da moze odradit svoj posao, a to je ubijanje demona. DOOM nije jedna od onih Single Player fps igara koju cete pamtit po prici. Nemojte me krivo shvatit, prica je tu al u nijednom trenutku nas ne odvraca od akcije i adrenalina sa kojim je ova igra nabijena. Developeri ove igre nisu dopustili da u nijednom trenutku u nekih 8 sati koliko traje kampanja, akcija i napucavanje prestane ili uspori. Pred nama su horde i horde strasnih cudovista koja su sva redom maostovitije napravljena od onih proslih. Do kraja same igre upoznamo preko 10 razlicitih neprijatelja koji se krecu, ponasaju i napadaju na totalno drugaciji nacin nego sto to rade oni prije njih.
Svi izgledaju predivno i jako su detaljno napravljeni, AI je odlican i stalno ce nac novi nacin da nas ubije. Vec nakon nekoliko sati u igri, ispred sebe imamo cjelu paletu demona koji navaljuju na nas sa svih strana.
Da bi ih bili sposbni sve ubit na raspolaganju imamo nekih desetak oruzja od kojih svako ima nekoliko nadogradnji, te jedino kombinacijom svih raspolozivih sredstava mozemo stati toj hordi uzasnih cudovista na kraj.
U DOOMu nema automatske regeneracije zdravlja, vec moramo oprezno plesat izmedu neprijatelja i skupljat health i ammo pick upove da bi uspjesno prezivjeli i nastavili dalje. Jedina pomoc je motorna pila koja prepolovi i najvece cudoviste te iz njega izbaci hrpu healtha i ammoa, al cak i nju moramo koristit jako rjetko jer trosi gorivo koje se ne nalazi bas tako lako. Osim pile jos jedan nacin skupljanja pick upova su takozvani "Glory Kills" koje obavljamo kad je Demon skoro mrtav, te pocme svjetlucati u zuto-plavoj boji, a mi mu se priblizimo te ga golim rukama raskomadamo.
Znam da to zvuci pomalo cudno kad se ovako napise, al vjerujte mi, to je nesto predivno, i to morate vidjeti.
Da bi sve u igri bilo teze i izazovnije u opcijama imamo nekoliko odabira tezine od easy moda "I'm too young to die" pa sve do "Nightmare" tezine na kojoj ova igra postaje savrsenstvo. Tek na Nightmare tezini igra dobija svoj puni potencijal i trazi od vas da budete sta oprezniji i bolji. Iako bi za prvi prelazak preporucio neku manju tezinu, mislim da je ova igra stvorena da se igra na Nightmare tezini.
Dakle gameplay u DOOMu je jako jednostavan. Ubij hordu Demona, prodi kroz level i kreni na sljedeci. Putem imate priliku istrazivat mape koje imaju na hrpe secretsa i raznih challenga vjesto skrivenih u sebi. Vjerujte mi, ako detaljno ne istrazite mapu i ne pregledate svaki kutak propustit cete hrpu toga. Stvarno su predivno i detaljno izradili mape, a vrhunski graficki izgled same igre pomaze da to sve izgleda doista spektakularno.
Moze se slobodno rec da je DOOM jedna od ljepsih igara ove generacije, a pravo je cudo da se uz tako predivan izgled cak i na konzolama vrti u stabilnih 60 slicica po sekundi.
Uz sve to ova igra ima i najbrutalniji soundtrack ikad. To vam govori lik koji mrzi heavy metal i slicnu glazbu, a ta glazba ovoj igri daje onaj secer na kraju i cini je pravim remek djelom gaming industije.
Ja igru prelazim po treci put u nekih 5 mjeseci, a to mi se zadnji put dogodilo kad sam bio djete pa sam odigrao Max Paynea 15 puta u jednoj godini.
Ovo mi je sigurno jedna od najzabavnijih igara sta sam odigrao u zivotu. Uzivao sam i jos uvjek uzivam u svakom trenutku kojeg provedem napucavajuci se sa demonima. Sve je toliko dobro izvedeno i napravljeno da je stvarno steta da ne odigrate ovo cudo, a to pogotovo vrijedi za sve ljubitelje fps zanra.
Za:
- Vrhunski kreirane mape
- Glory Kills
- Motorna pila
- Predivan graficki izgled
- Soundtrack
Protiv:
- Nista vrijedno spomena
OCJENA 98/100
