Prije nego počnem pisati, samo da napomenem jednu stvar. Nije mi cilj omalovažavati tuđe mišljenje i nametati vlastito. Ionako svatko tko je pogledao film već ima formirane čvrste stavove koje neće promijeniti niti 20 stranica prepucavanja, a i sve je stvar ukusa i osobnih preferencija. No pošto smo ipak na forumu, zašto ne komentirati i analizirati stvari iz vlastite perspektive?
Jasno mi je da se film nije svidio nekome tko nije upoznat sa serijalom ili tko ga ni prije nije volio kao niti ovaj specifičan akcijski podžanr, ali neke internetske priče kako ovaj Mad Max nije ostao dosljedan originalu mi jednostavno nemaju smisla, pogotovo ako to dolazi od navodnih fanova prva dva filma. Sa sigurnošću mogu tvrditi da sam originalnu trilogiju odgledao vjerojatno više puta od svih članova zajedno u ovoj temi. To me ne čini niti objektivnijim, niti pametnijim od ostalih ovdje, ali mi sigurno daje pravo da povučem paralele s najnovijim nastavkom i napravim osvrt na određene stvari koje se navodno toliko strašno razlikuju u odnosu na prethodnike.
Npr. ovo što spominje Nexus, premalo priče koja je razbacana na sve strane, nerazjašnjena pozadina određenih likova i općenito nedostatak objašnjenja za neke stvari. Krenimo od samog početka, odnosno prvog Mad Maxa. Kakav je početak, trudi li se film postepeno sve objasniti i polako uvesti gledatelja u svoj svijet? Ne! Počne poprilično žestoko s psihotičnom potjerom za Nightriderom u kojoj nemaš pojma o apsolutno ničemu, osim da lik bježi iz zatvora u ukradenom presretaču na metan. Kroz ostatak filma se također malo stvari objašnjava na konvencionalan način, gledatelju je jasno samo da je nešto gadno pošlo po zlu - konkretan odgovor na pitanje kako, gdje i zašto ne dobijemo - tek na početku drugog filma saznamo što je dovelo do kraha civilizacije. Jedno je sigurno u takvim situacijama, nastaje plodno tlo za kriminal i anarhiju.
Pozadina bande također nije objašnjena, a baš da i je, bilo bi totalno irelevantno za ovakav tip filma. Bitniji su motivi (gubitak i osveta) koji utječu na odluke važnih likova i stvaraju zaplet koji kulminira kroz ono što je i proslavilo serijal - psihotične i uzbudljive potjere na svemu što ima motor s unutarnjim izgaranjem u postapokaliptičnom settingu. Ne radi se o klasičnom akcijskom filmu, riječ je o (ne)tipičnom car chase filmu stare škole. Takvi filmovi su kroz 70-e su bili najviše prisutni i glavna značajka je bio veliki fokus na automobile umjesto na likove, radnja je bila plitka, a motivi banalni. Neki od njih su Vanishing Point, Dirty Mary Crazy Larry, The Driver, Gone in 60 Seconds itd. I to nisu loši filmovi, dapače, ali nisu za široke mase i ljude koji ne vole aute i potjere koje se protežu kroz većinu filma.
Miller za prvi Mad Max koristi te temelje i stvara car chase film koji odudara od dobrog dijela dotadašnje ponude. Potjere su i dalje glavna atrakcija, ali unosi svježi setting i više elemenata iz klasičnih žanrova koji ipak stvaraju nešto "dublje" iskustvo i približava to publici koja prije možda nije imala interes za takav tip filma. Pristup i tehnike snimanja prisutne u takvim filmovima su se oslanjale na praktične efekte. Napretkom tehnologije je CGI dosta toga olakšao, ali samostalno nikad nije uspio pružiti tu razinu autentičnosti i uvjerljivosti akcijskih scena. U moru CGI festa i u nedostatku ovakvih akcijskih filmova je Fury Road pravo osvježenje. Svaki pakleni stroj koji vidimo je funkcionalan, kaskaderi sudjeluju u sudarima, za eksplozije se koriste pirotehnička sredstva, određene scene se snimaju pri velikim brzinama i CGI se minimalno koristi u postprodukciji. Sve to se itekako vidi i osjeti tijekom gledanja, ali sve to ne bi dolazilo toliko do izražaja bez briljantne režije u duhu nekih drugih, zaboravljenih vremena. Prevladavaju dugi i neisprekidani kadrovi koji prikazuju akciju u njenoj punoj veličanstvenosti. Za razliku od nekih drugih, tematski sličnih akcijskih filmova gdje se snimljeni materijal reže na bezbroj segmenata i montira u scene u kojima se izmijeni previše kadrova u vrlo kratkom vremenskom roku uz puno close-up prizora i često shaky kameru da se zakamufliraju nedostaci.
pozadinu o onoj "bandi" uopće nemamo
Sve je jasno ako si upoznat sa serijalom. Rezerve nafte su pri kraju, nastaje energetska kriza i rat. Proizvodnja i ekonomija polako propadaju, kao i civilizacija. Posljedica toga je kriminal, anarhija i motorizirane bande s warlordovima na čelu koji provode tiraniju u regijama koje su pod njihovom kontrolom. Ovaj film je kao i trojka smješten u razdoblje nakon nuklearnog rata, a pozadina i motivi većine bandi su isti, samo ih određene specifičnosti čine posebnima.
Immortan Joe je na temeljima nordijske mitologije stvorio V8 kult u kojem on kao centralna figura predstavlja spasitelja i besmrtnika. V8 motor se doživljava među fanatičnim sljedbenicima (war boys) kao izvor moći i gotovo religijski artefakt. Osjećaj besmrtnosti i hrabrost im daje vjerovanje da će i sami postati besmrtni ako u borbi polože život za Immortana. Očekuje ih vječna slava i valhalla. Motorizirana verzija raja za hrabre cestovne ratnike u kojoj ih umjesto nepreglednih pašnjaka, potoka meda i mlijeka očekuju potoci benzina, kroma i beskonačnih cesta kojima vječno tutnje uz Immortana. Prije nego postanu war boys, nazivaju ih ratnim štencima i jasno je da od rane dobi prolaze kroz Immortanovu indoktrinaciju. Postoji jasna hijerarhija. U početku su mehaničari koji popravljaju i kastomiziraju vozila i pravo na odlazak u borbu moraju zaslužiti. Ultimativni vrhunac i mjesto koje možeš zauzeti jednom kad postaneš war boy je ono za volanom nekog vozila, ali prije toga je potrebno dokazati se na drugim pozicijama kroz cestovne borbe. Posebno u obzir treba uzeti nepovoljne uvjete za život (kao i moguće posljedice radijacije) i činjenicu da se u poslijeratnom razdoblju rijetko koje dijete rađa u potpunosti zdravo. Većina war boysa ima neku bolest i životni vijek bi im ionako bio kratak, Immortan im daje svrhu i uspust sebi osigurava opstanak na vlasti. Zapravo je ovo prvi film u serijalu koji ima razrađenu pozadinu bande.
na što se odnosi jebeno mlijeko?!
Jebeno mlijeko iliti majčino mlijeko je mlijeko koje se crpi od žena koje služe samo za rasplod, tvornica war pupsa. Osim što ga koriste za dojenje te djece, višak se flašira i koristi kao resurs za trgovanje i razmjenu unutar regije. Vidljivo je u jednoj sceni da je war rig natovaren s tim mlijekom, znači Furiosa je to trebala dostaviti u gas town, a u Citadel se vratiti s gorivom.
kako je on završio kod onih likova itd...velike rupe u priči koje stvarno smetaju.
Max luta bez cilja i samo instink za preživljavanjem ga tjera naprijed. Jednostavno su ga našli dok je došao na njihovo područje, uzeli Interceptora i pošto ima krvnu grupu 0 zadržali ga na životu kao univerzalnog donatora krvi. Ako se ne prati pozorno, lako je to propustiti u onoj sceni dok ga tetoviraju/označavaju nakon što je zarobljen.
Što se tiče likova i kritika da su nedovoljno razrađeni s premalo linija teksta. Oduvijek su takvi, ali je u isto vrijeme odlika serijala što unutoč tome ima jako pamtljive i karizmatične likove. Više je fokus na suptilne stvari koje ponekad o određenom liku otkrivaju više nego tisuću riječi. Primjerice govor tijela i puno vizualne simbolike na koju se pazilo tijekom dizajniranja svakog lika. Istina je da je Max ovdje sporedan lik i da ovo nije njegova priča, ali se pojavljuje kroz čitav film iz scene u scenu. Prisjetimo se da je Max oduvijek čovjek od malo riječi, čovjek od akcije i da zapravo samo prvi film prati njegovu osobnu priču. Nakon tragedije i osvete se odmetne i luta bez svrhe i cilja. Svi događaji nakon toga su zapravo osobne priče pojedinaca koje usputno sretne, ali ubrzo i sam Max postane dio njihovih priča. Kao stranac koji u početku ne želi s njima imati nikakvog posla i misli samo na resurse i korist koju može izvući, ali ubrzo se u dubini duše probudi davno izgubljena nada i osjećaj za pravdu zbog kojeg uskače u borbu koja nije njegova osobna. To se dogodi u drugom dijelu s ekipom koja posjeduje rafineriju i odbija napade Humungusa, ali također i u Fury Roadu kad upozna Furiosu.
Meni je Furiosa odličan lik, totalno u duhu serijala i nije mi smetalo što je glavni fokus na njoj. Na neki način daje kontrast jer predstavlja žensku verziju Maxa prije nego je izgubio nadu i došao na rub ludila. Tako da uzdizanje Maxa s jedne strane, a pljuvanje po Furiosi da je užasan i plitak lik nema smisla. Ljudi koji u ovom filmu traže slojevitost likova, neku duboku psihološku karakterizaciju i intelektualni stimulans su promašili čitavu bit serijala i žanra i nekako mi je teško povjerovati da su ikad bili fanovi Mad Maxa kao što se predstavljaju.
Za takve stvari postoje drugi žanrovi, a i dovoljno je bilo pogledati intervju s Millerom dok su još radili na filmu, gdje onak usputno spomene da mu je cilj napraviti ultimativni car chase movie. Što tu nije jasno, gdje je on točno napravio pogrešku? Apsolutno nigdje, problem je u totalno krivim očekivanjima. Ne možeš mi doći u kino nabrijan na Mad Maxa i očekivati psihološku dramu. U potencijalnom nastavku sigurno bude veći fokus na Maxa, ali sve dok je redateljska palica u rukama Millera - osnovni koncept se sigurno neće promijeniti. Paklene V8 mašine, duge psihotične potjere, manijakalne bande kojima benzin kola žilama i trudnice koje padaju pod kotače vozila su
esencija serijala, svidjelo se to nekome ili ne.
Pozitivne kritike i ocjene su me jako iznenadile, očekivao sam maksimalno sedmice čak i u slučaju da se radi o odličnom Mad Max filmu. Već neko vrijeme imam osjećaj da kod kritike prevladava neki oblik "hipsterstva" i da je često bitniji koncept/žanr/tematika od kvalitete izvedbe unutar odabranih okvira. Filmovi koji pokušavaju biti pametni i koji obrađuju kao kompleksne teme imaju već u samom startu veliku prednost, bez obzira na konačnu izvedbu. Uzmimo za primjer neku ratnu dramu koja se bavi židovima. Zbog povijesnog značaja, ozbiljnosti teme i nekog pijeteta će automatski biti nominirana za Oscara. Zažmiriti će se na jedno oko na većinu mana bez obzira što se radi o drugorazrednoj imitaciji Schindlerove liste.
Da ne bi bilo zabune, volim kompleksne i ozbiljne teme te nisam ograničen po pitanju žanrova. Nema tog univerzuma u kojem neki Švarceov akcić može parirati Godfatheru. No poanta svega je da nema smisla sučeljavati toliko različite žanrove i provoditi diskriminaciju. Svaki žanr ima svoja pravila, svoju publiku, priritete kojima treba težiti i uvjete koje je potrebno zadovoljiti unutar okvira žanra. Stoga bi bilo logično da i kritički pristup ne prelazi te okvire. Recenzija koja na sva usta hvali akcijske elemente koji kao postavljaju nova pravila u žanru, a završava u stilu da ostatak filma nije ništa posebno je kontradiktorna. Mad Max ima sve što jedan akcijski car chase film treba imati i zašto ga ne nagraditi?
