Eto, što reći... kakvu poslu porati?
Daklem, ovak... Znači pauza 1130h. Stranka tu dolje ostavlja svoje utiske u knjigu, a ja gorem jede gablec jer mi je bilo bed njemu pred nosom tu za stolom motati bolognez. I bilo je negdje oko 1145h kad sam pojeo.
Ostao ja gore u kuhinji i sad si radim nes od vanilije da popijem onak poslije ručka iz gušta nekog. Otvorim frižider i gledam koje mlijeko da uzmem. A unutra 100 vrsti mlijeka i pakiranja. Svoje trenutno nemam i uzeo neko kojeg ima najviše jer ću jako malo potrošiti i neće se skužiti.
Izvadim mlijeko. Stavim na pult. Gore nema apsolutno nikoga jer još uvijek je pauza. Otvaraju se vrata i skužim da je netko od kolegica. Gledam mlijeko, a ono gleda mene.
Kažem ja sebi "naaaah! koje su šanse da si ti mlijeko baš od te kolegice!"
Kako li sam samo pogriješio.
Mlijeko me samo pogleda i kaže: "Tru."
Izvadim šolju iz mikrovalne i promiješam, mlijeko i dalje stoji. Ulazi kolegica u kuhinju.
"bok"
"bok"
Natočim jedva nešto mlijeka u šolju i spremim mlijeko u frižider.
"kaj trošiš moje mlijeko?" Lagano se nasmije.
"A to vaše?" Hrpa znoja sa mene.
Počela je nekaj pričati kak ona ima mlijeko jer si ona svašta radi ovo ono, pa joj usfali. JA onak progovroim da ne trošim puno, samo danas i tek toliko da si ljucnem unutra i to je to. neštoneštonešto. Ali nije bilo tolko hostile, ali se osjetilo
I mislim si ono, ma
JEbem ti i mlijeko i pravo izbora i odabir mlijeka i njene visoke noge i sve ostalo