Prvi dio me uspio zadrzati zbog razloga koje je Cole naveo.
Vecinu vremena sam gustao u vizualima i glupirao se s kukom i padobranom. Dozivljaj je bio u ono vrijeme vinuti se helikopterom do najvise tocke na nebu i baciti se u slobodni pad, pri tome uzivajuci u pogledu na otok. Napucavanje lose, voznja lose-prolazna, prica naporna i nezanimljiva, misije repetitivne do bola...
Iste stvari se protezu i kroz nastavak za koji nisam imao snage i prestao sam igrati nakon pola sata.