2016. bila je, s 21 utrkom, najduža sezone Formule 1 u povijesti. Nakon dvije godine totalne dominacije Mercedesa, svi su se nadali borbi više momčadi za vrh, no od toga nažalost, ipak nije bilo ništa. Srećom, dvoboj Hamiltona i Rosberga za naslov je ipak davao malo zanimljivosti.
Mercedes je pokorio ovu sezonu. Gdje su stali 2015., su nastavili ove godine. U skladu s tradicjom protekle dvije godine, promaknuo im je samo jedan pole position cijele godine, a za razliku od dosadašnje prakse, ove godine nisu pobijedili samo dvije utrke (prošle dvije godine tri). Od početka sezone bilo je jasno da će ili Hamilton ili Rosberg uzeti naslov. Neutralni promatrači poučeni iskustvom 2014., a posebice 2015. vjerojatno nisu bili oduševljeni tim podatkom, s obzirom na to da je Hamilton u ta dva navrata pokazao da je stepenicu iznad svog momčadskog kolege. No, Rosberg je već u prvom zavoju prve utrke pokazao da je ove godine malo drugačiji, malo brži, malo bolji, malo odlučniji, malo agresivniji. Nakon starta utrke, gdje su oba Mercedesa izgubili pozicije od oba Ferrarija, je izgurao Hamiltona s vanjske strane staze. Nešto što je u obrnutim ulogama bilo sasvim normalno prošle godine i nešto zbog čega je Rosberg često (npr. VN Japana i SAD-a 2015.) izvlačio deblji kraj. Rosberg je tu utrku pobijedio, kao i tri sljedeće, što mu je uz nekoliko Hamiltonovih problema dalo lijepu prednost u vrijeme kad se F1 vratila u Europu. Tada smo svjedočili sudaru dvaju Mercedesa u Španjolskoj o čemu smo već pisali, nakon čega je zalet u prvenstvu prešao na Hamiltonovu stranu, da bi se do kraja sezone, poput loptice u stolnom tenisu, varirao između njih dvojice. Ključne tri utrke sezone bile su u Singapuru, Maleziji i Japanu.
VN Singapura bila je Rosbergova, vjerojatno najbolja utrka (i vikend u cijelosti) karijere. Osvojio je pole position za skoro šest desetinki ispred Ricciarda i Hamiltona na trećemu mjestu ostavio debelih sedam desetinki iza. U utrci je slavio samo pola sekunde ispred Ricciarda, no Ricciardo je bio na agresivnijoj strategiji s jurišem na Rosberga sa mekšim gumama u zadnjim krugovima utrke. U Maleziji se Rosberg, uz malu pomoć sunarodnjaka mu Vettela, u prvom krugu okrenuo na stazi dok je Hamilton s pole positiona jurio prema pobjedi. No, Hamilton do te pobjede nije došao jer mu je Mercedesov motor na startno ciljnom pravcu otkazao poslušnost, zbog čega je u odnosu na Rosberga u dimu izgubio čak 28 bodova. U sljedećoj utrci, na VN Japana, slavio je Rosberg, a Hamilton je bio „tek“ treći, čime je Rosberg dobio još deset bodova prednosti. U ovom trenutku je Rosberg, kako je sam i kasnije rekao, shvatio da je prvenstvo u njegovim utrkama. Do kraja sezone Hamilton je jurio pobjede i dobio svaku od sljedećih četiri utrke, ali je Rosberg isto tako pobrao sva druga mjesta i uzeo prvenstvo s prednošću od pet bodova. Pomalo šokantno, Rosberg je samo par dana nakon osvojenog prvenstva objavio da će se povući iz F1 nakon osvojenog naslova čime je fanove, momčad Mercedesa, ali i druge vozače poprilično iznenadio. Hamilton je ove godine imao više tehničkim problema, što s otkazivanjem motora, što s kvarovima u kvalifikacijama, problemima s kvačilom na startu, itd… Imao je i Rosberg svojih problemčića, no dovoljno govori podatak da je njegovo jedino odustajanje sezone bilo u Španjolsko Rosberg negdje duboko vjerojatno zna da je Hamilton bolji vozač i da će teško ikada moći ponoviti ovakvu sezonu, što je u kombinaciji s njegovom obitelji i pritiskom pod koji me bio ove godine vjerojatno bio jedan od razloga zašto je donio takvu odluku. Nakon što pobijediš vozača kojeg mnogi smatraju jednim od najboljih u F1 u najduljoj sezoni ikad, jedino što mu još možeš napraviti je da mu oduzmeš šansu da on vrati titulu u svoje ruke.
Red Bull je ove godine bio druga momčad prvenstva. Ferrari je početkom godine bio u dobroj formi, no imali su problema na svim mogućim frontama, od vozačkih grešaka, kvarova, strateških pogrešaka, galeba na stazi, odlaska jednog od najvažnijih čovjeka… Red Bullova šasija bila je možda i najbolja na gridu, dovoljno govori činjenica da su nadogradnje tokom sezone u većini slučajeva bile minimalne do te mjere da niti mehaničari nisu znali dali na bolid montiraju novi ili stari dio. Ferrari je za razliku od njih eksperimentirao, i imao mnogo novih dijelova na većini utrka, no glavni problem bolida je ostao prisutan cijele sezone. Radilo se o njegovom teškom podešavanju zbog čega se nekoliko puta znalo dogoditi da Ferrari na jednoj utrci pokaže odličnu formu, da bi već na sljedećoj pao debelo iza Mercedesa i Red Bulla. Skup svih tih čimbenika urodio je sezonom bez pobjede (kao i 2014.). Raikkonen je pokazivao mnogo bolju formu nego 2014. i 2015., što bi se moglo pripisati mijenjanjem prednjeg ovjesa na ovogodišnjem bolidu u odnosu na dva njegova prethodnika. Naime, bolidi iz 2014. i 2015. nastavili su praksu, koja je uvedena 2012. dok je Alonso još vozio za Ferrari, gdje je prednji ovjes pullrod, gdje bolid doslovce visi na kotačima. Ove godine su se vratili na češći pushrod, gdje bolid leži na prednjim kotačima. Vettel se, nakon medenog mjeseca s Ferrarijem koji je bio 2015., pomalo gubio, barem je ostavljao takav dojam. No, očekivao se i najavljivao napad na naslov, od čega nije bilo ništa, a odlazak Jamesa Allisona (kojemu je preminula supruga), tehničkog direktora, iz momčadi usred sezone bio je samo šlag na torti. Pitanje je dali je Vettel ove sezone bio nešto lošiji nego prošle ili je Raikkonen samo bio bolji. Red Bull je ove godine zapravo imao dvije vozačke postave – prvu s Ricciardom i Kvyatom, a drugu od VN Španjolske s Ricciardom i Verstappenom. Promatramo li sad, nakon kraja sezone, možemo reći da su u RB-u donijeli odličnu odluku tom promjenom. Verstappen je još mnogo puta tokom godine pokazao svoj potencijal, najviše na VN Brazila, a i Ricciardo je, kao i 2014., pobrao mrvice s Mercedesovog stola i uzeo pobjedu u Maleziji. Verstappen je često bio predmet rasprava zbog svog načina branjenja pozicija (Mađarska, Belgija, Japan…) koji je čak rezultirao i dopunom pravila tokom godine.
Na četvrtom mjestu smjestilo se možda i najugodnije iznenađenje sezone – Force India. Nakon petog mjesta 2015., uspjeli su proći Williams i zakoračiti stepenicu više u poretku konstruktora. Bolid je bio dobar na većini staza, a postava Perez-Hulkenberg (koja je i statistički jedna od izjednačenijih u povijesti) donosila je dobre rezultate. Koliko se u Force Indiji mogu veseliti, toliko se u Williamsu mogu lupati po glavi zbog gubljenja pozicije od Force Indije i „službenog“ povratka u srednji dio poretka. Od 2014. njihova forma pada i pada, ove godine jedina pozitivna stvar bili su ultra-brzi pit stopovi, što je bila jedna od većih boljki prošlih godina. Bottas je opet bio bolji od Masse, koji je u Monzi najavio svoje povlačenje iz F1, što je donijelo do prilično emotivnih scena nakon njegovog odustajanja s VN Brazila. S obzirom na to da Bottas čeka telefonski poziv iz Mercedesa, postoji mogućnost da Massa produži još godinu dana. Pred Williamsom bi mogla biti tranzicijska godina, Bottas bi mogao otići, Pat Symondsu dolazi vrijeme za mirovinu, a u momčad bi se trebao vratiti Paddy Lowe, trenutni tehnički direktor u Mercedesu. Možda će te promjene glava donijeti do boljih dana sljedećih godina. Sljedeće godine će za njih voziti trenutni prvak Formule 3, Lance Stroll.
Malo bolje dane proživljavali su u McLarenu u odnosu na katastrofalnu 2015. Kako je sve krenulo s Alonsovim sudarom u Australiji početkom sezone, još je i dobro završilo. Niti motor, niti šasija još nisu na razini na kojoj bi McLaren htio i trebao biti. Nekakav napredak se ove godine ipak vidi i bili su čest gost u Q3, a Alonso je uspio završiti i u top deset u poretku vozača, samo bod ispred Hulkenberga. Buttonu je ovo bila zadnja sezona u Formuli 1. Odnosno nije. Ali zapravo je. Najvjerojatnije je bila zadnja. Jedino se tako može protumačiti, kako u McLarenu to nazivaju, „inovativna vozačka postava s tri vozača za 2017“ (iako imaju samo dva bolida). Uglavnom, sljedeće godine će voziti Alonso i Stoffel Vandoorne, dok će Button dijeliti savjete i biti na pričuvi za 2018. za svaki slučaj ako niti sljedeće godine bolid neće biti ništa posebno i Alonso kaže da mu je pun kofer svega i otiđe nekamo drugamo („nekamo…“ – u Porsche i WEC). Obje od sljedećih dviju momčadi u poretku konstruktora su, svaka na svoji načina odradile odličan posao. Toro Rosso je cijelu godinu vozio s godinu dana starim Ferrarijevim motorom, što je poseban hendikep postao u jesenskom dijelu sezone. No, dečki i cure u Faenzi su to uspjeli nadoknaditi vrlo dobrom šasijom i uzeli šesto mjesto, samo 13 bodova iza McLarena. Sainz je radio odličan posao, no nažalost to sljedeće godine neće uroditi plodom u obliku prelaska u neku bolju momčad. Red Bull nema nekog interesa za njega jer imaju Verstappena i Ricciarda, a drugih šansi nema. Teoretski, mogao bi u Mercedes, no iako bi to bila jako zanimljivo gledati, šanse za to su nažalost jako male. Kvyat je 2016. opisao kao „preživljavanje“ i pogled na rezultate i sve kvarove kroz koje je prošao to potvrđuje. Zadržao je mjesto u Toro Rossu i za 2017., no pitanje je koliko će ga Red Bull imati interesa čuvati u godinama koje dolaze, pogotovo zato jer je sljedeći junior u RB-ovom programu, Pierre Gasly, osvojio GP2 prvenstvo.
Druga momčad koje može biti zadovoljna ovom sezonom je Haas. Koliko god se zapravo ne radi o potpuno novoj momčadi, iz razloga o kojima smo već pisali, treba im skinuti kapu za osvajanje 29 boda u debitantskoj sezoni. Bodove je osvajao samo Grosjean. Gutierrez je čak pet puta bio blizu bodova sa svojim jedanaestim mjestima, no njegova bilanca je ostala na nuli. Pitanje je koliko su oba vozača bila zadovoljna s tijekom kojim je godina prolazila. Grosjean se bezbroj puta žalio na bolid, najčešće na kočnice, no on je u pravilu donosio rezultate. Gutierrez se u medijima žalio na pouzdanost i na samu momčad, što sigurno nije doprinijelo odnosima između te dvije strane. Gutierrez je na kraju ostao bez vozačkog mjesta za 2017. i na njegovo mjesto je iz Renaulta doveden Kevin Magnussen.
Povratnička sezona tog Renaulta nije prošla baš kako su se nadali u Enstoneu. Bolid je bio samo lakirani Lotus iz 2015. (koji niti krajem te godine nije bio baš nešto nadograđivan) s promijenjenim motorom (s boljeg na lošijeg) što je inženjerima zadalo samo dodatne glavobolje. Bodove su osvajali samo tri puta tokom godine, dva puta Magnussen i jednom Palmer. Teško je suditi vozače u ovakvom bolidu, no dojam je da je početkom godine Magnussen radio bolje predstave, dok je krajem godine tu ulogu preuzeo Palmer, koji je nakon debitantske sezone zadržao mjesto i u 2017. Kakav je bio bolid i rezultati momčadi, takva je bila i organizacija čelnika. Ukratko, Renault je tokom godine pokazao interes za mnogim ljudima, između ostalog Jamesom Allisonom (iz Ferrarija) i Sergiom Perezom, no šuška se da su obojica odbila njihove ponude zbog vodstva momčadi gdje se između tri čovjeka (Frederic Vasseur, Cyril Abiteboul, Jerome Stoll) ne zna tko je glavni gazda. 2017. će kraj Palmera voziti Nico Hulkenberg. Ostale su još zadnje dvije momčadi – Sauber i Manor – čije su pozicije sve do predzadnje utrke sezone bile obrnute u odnosu nakon zadnje utrke. Manor je imao jedan bod zahvaljujući Wehrleinovom desetom mjestu iz Austrije, no Nasr je u Sauberu iskoristio ludu utrku u Brazilu i uzeo bod više devetim mjestom. Od VN Belgije u Manoru je Esteban Ocon zamijenio Ria Haryanta. Ocon će sljedeće godine voziti za Force Indiju. Wehrlein, koji je odvozio cijelu sezonu za Manor, će najvjerojatnije, iako još nijedan vozač nije potvrđen, ostati tamo, s obzirom na to da je Bottas ipak vjerojatniji kandidat za mjesto u Mercedesu. U Sauberu je za sljedeću sezonu potvrđen samo Ericsson, a on može očekivati sezonu sličnu ovoj na kraju poretka, s obzirom na to da su iz Saubera potvrdili da će sljedeće sezone voziti s ovogodišnjim Ferrarijevim motorima, što sigurno neće pomoći napretku momčadi.
2017. označit će veliku promjenu u Formuli 1. Dolazi novi tehnički pravilnik koji donosi šire, agresivnije bolide s više donwforcea. Pirelli donosi šire gume s više mehaničkog gripa, a ukidaju se i tokeni za razvoj motora. Naime, od sljedeće godine proizvođači će biti ograničeni samo brojem motora tokom sezone, dok će svakim uvođenjem novog motora moći na njemu promijeniti što god žele. Povećanje aerodinamičkog i mehaničkog gripa bi bez problema trebalo ubrzati bolide oko tri sekunde, a do kraja sljedeće godine, zahvaljujući slobodnom razvoju, pogonske jedinice možda i prođu brojku od 1000ks kombinirane snage. Osim toga, nakon starta iza SC-a (npr. u kišnim uvjetima) koji će onda voditi utrku nekoliko krugova, uslijedit će pravi start sa grida. Povratak VN Francuske na stazi Paul Ricard samo je još jedan razlog za očekivanje 2017., no nažalost otpala je VN Njemačke. Odlaskom Jensona Buttona otišao je i zadnji vozač F1 20. stoljeća, a pomalo nevjerojatno zvuči činjenica da će 2017., zbog Rosbergovog odlaska, biti prva sezona od 1976. bez vozača koji je u jednom dijelu karijere bio momčadski kolega Michaelu Schumacheru.
