2015. bila je obilježena nastavkom dominacije Mercedesa. U drugu sezone svoje nove, hibridne ere, Formula 1 je ušla s jasnijom slikom poretka momčadi nego je to inače bio slučaj. Nitko nije očekivao da će Mercedes ispustiti prednost koju je imao u 2014., a zimska testiranja su to i potvrdila. Čak štoviše, tokom testiranja na stazama Jerez i Barcelona pokazali takvu formu da su neki postavljali i pitanje mogu li ostvariti savršenu sezonu sa svim pobjedama. Nada za zanimljivost vidjela se u mogućoj borbi za drugo mjesto, koja se trebala voditi između Red Bulla, Williamsa i Ferrarija, a veliki upitnik visio je i nad ponovnom suradnjom McLarena i Honda. U Melbourne je F1 sezonu započela pod ručnom. Utrku je startalo samo 15, a završilo tek 11 bolida, a za vrijeme vikenda vodila se prava bitka za vozačko mjesto u Sauberu. Problem je bio u tome da se Monisha Kalternborn dovela u situaciju da je u jednome trenutku imala potpisana četiri vozača (Felipe Nasr, Marcus Ericsson, Adrian Sutil, Giedo van der Garde). Odrabrani vozači za sezonu bili su Nasr i Ericsson, ali Van der Garde se nijesložio s Sauberovom odlukom i u petak je u vozačkome odijelu došao voziti na slobodnom treningu, nakon čega je Sauber propustio prvi trening. Na kraju je došlo do dogovora i Sauber je vozio drugi trening, a Felipe Nasr je u debitantskoj utrci uzeo odlično peto mjesto, ujedno i najbolji Sauberov rezultat sezone. Dok je Sauber imao problem s vozačima, Manor Marussija je imala problem s Bernijem Ecclestonom jer su se došli na utrku sa spoznajom da neće moći pokrenuti dva bolida na stazu. Ecclestone im je poslao zahvalnicu u obliku računa za transport do Melbournea (koje momčadima inače plaća FOM). Manorova misija je ipak bila uspješna, jer bi im Melbourne inače bio četvrta utrka zaredom koju su propustili, čime bi dobivali znatno manje novca iz FOM-ovog nagradnog fonda. Mercedes je samo potvrdio ono što su svi znali i mirno uzeo prve dvije pozicije na podiju. Pobjedu je slavio Hamilton. Razveselilo je samo buđenje Ferrarija, koji je preko zime napravio odličan posao. Druga utrka, u Maleziji, je pak uklonila svaku mogućnost da će Mercedes pobijediti sve utrke sezone jer je tamo slavio Sebastian Vettel. Vettelu je to bila prva pobjeda za Ferrari (u drugoj utrci za momčad), prva pobjeda u hibridnoj eri, a ujedno i prva pobjeda nakon VN Brazila 2013. Ključ utrke bila je strateška odluka kojom je Vettel ostao na stazi kada je izašao sigurnosni automobil, dok su Mercedesi išli na promjenu guma i izgubili vrijeme probijajući se kroz poredak. Odmah nakon utrke počela su padati pitanja i kalkulacije u vezi moguće Vettelove borbe za naslov, no već su se nakon iduće utrke u Kini stišale. Mercedes je ponovno gospodario stazom, a Hamilton je uzeo još jednu pobjedu. Više uzbuđenja pružila je utrka u Bahreinu gdje su u zadnjim krugovima utrke dva Mercedesa počela imati probleme s kočnicama koje je iskoristio Kimi Raikkonen. Prošao je Rosberga za drugo, i završio tek tri sekunde iza Hamiltona na prvome mjestu.

Nakon dvije uzastopne pobjede Hamiltona, uslijedile su dvije uzastopne pobjede Rosberga. Prvo u Španjolskoj, gdje je Nijemac prvi puta u sezoni završio kvalifikacije ispred Hamiltona i uzeo pole position, a nakon toga u Monacu, jednoj od utrka ove sezone koju ćemo pamtiti. Hamilton je komforno vodio, ispred Rosberga i Vettela, sve dok prvi put u sezoni (i u F1 uopće) suci nisu „na stazu“ pustili virtualni sigurnosni automobil, koji je kasnije zamijenio pravi sigurnosni automobil. Hamilton je bio zabrinut stanjem svojih starih guma te je mislio da će Rosberg i Vettel iza njega promijeniti svoje gume i kasnije ga na novijim ugroziti u utrci. Uslijedila su pitanja trkaćem inženjeru koji mu je više puta rekao da ostane na stazi, no kasnije su popustili u strateškom odjelu Mercedesa i imajući na umu dovoljnu prednost Hamiltona da promijeni gume i zadrži vodeće mjesto, pozvali su ga na promjenu guma. No ona promjena VSC-a u pravi SC im je poništila računicu i Hamilton se na stazu vratio treći, iza Rosberga i Vettela. Mjesta za prolaz, unatoč znatno novijim gumama, nije bilo i utrka je završila takvim poretkom.

Uslijedile se još tri utrke Mercedesove dominacije – Hamilton je slavio u Kanadi, Rosberg u Austriji i Hamilton ponovno, najviše zahvaljujući odličnoj strateškoj odluci na domaćem Silverstoneu. Utrka je u početku bila suha, ali se iščekivala cijelo vrijeme. Kiša je počela padati dok je Hamilton vodio, a Rosberg ga je lovio rapidnim tempom sa slick gumama (po kiši). Kada je Rosberg potpuno uništio Hamiltonovo vodstvo i kada se činilo da nas do prolaza dijeli još pola kruga, Hamilton je otišao u boks i promijenio slickove na intermedije. Rosberg je ušao krug kasnije, ali pokazalo se da je Hamiltonov potez bio pogođen u idealnom trenutku. Na kraju je Hamilton slavio čak deset sekundi ispred Rosberga. Nakon VN V. Britanije na red je došla utrka na, nama susjednom, Hungaroringu, možda i najbolja utrka sezone. U tjednu prije utrke svijet je nakon duge borbe za život napustio Jules Bianchi. Prije utrke mu je odana počast, kao i podrška njegovoj obitelji koja je prisustvovala utrci. Mercedesi su na startu izgubili vodeće pozicije od dva Ferrarija koji su odlično startali iz drugog startnog reda. Vettel je vodio, no nitko nije mogao predvidjeti utrku s tisuću preokreta koja je uslijedila. SC je miješao strategije, Hamilton je imao sudar s Riccardom i dobio kaznu prolaska kroz bokseve, kasnije je Riccardo imao incident s Rosbergom koji je Nijemcu probušio gumu… Najbolje je pogledati cijelu utrku i podsjetiti se što se sve desilo. Vettel je uzeo svoju drugu pobjedu za momčad Ferrarija, a RB svoj prvi (ujedno i dvostruki) podij sezone. Kvyatu je to bio prvi (a za sada i jedini) podij u F1.

Nakon VN Mađarske uslijedio je ljetni odmor koji je stvari vratio u normalu. Mercedes je dominirao u Belgiji i Italiji, ali stvari u Singapuru nisu tekle kako su planirali. Cijeli vikend nisu imali tempo, niti u kvalifikacijama niti u utrci. Kao glavni razlog manjka brzine navedene su gume, odn. nemogućnost vožnje unutar njihovog idealnog raspona temperatura. Vettel je to ponovno iskoristio, u subotu je uzeo maestralan pole position s gotovo sedam desetinki prednosti ispred Ricciarda, dok je Mercedes bio čak 1,5s sporiji. Vettel je podsjetio na svoje dominantne dane iz Red Bulla i u prvom krugu uspio stvoriti ogromih tri sekunde prednosti. Kontrolirano je pobijedio, dok je Riccardo, na stazi koju je RB dugo čekao i vidio kao jednu od rijetkih prilika za podij, uzeo drugo mjesto. Što se moglo uzeti, uzelo se. Mercedes je do kraja sezone pokupio sve. U preostalih šest utrka prve tri su pripale Hamiltonu, a zadnje tri Rosbergu. Od tih utrka treba spomenuti one u Teksasu i u Meksiku. U Teksasu smo gledali sličnu utrku kao u Mađarskoj, no ovoga puta je pravo glasa imala i kiša. Cijeli vikend je bio potop, prvi trening se vozio, ali drugi je bio otkazan, treći se vozio, ali kvalifikacije su bile otkazane i pomaknute na nedjelju prije utrke. Pole position je uzeo Rosberg, ali vodstvo je nakon prvog zavoja bilo Hamiltonovo. Hamilton je i pobijedio u utrci, ali tek nakon što je Rosberg napravio grešku i izgubio vodstvo desetak krugova prije kraja i nakon nekoliko perioda VSC-a i SC-a koji su miješali strategije. Hamilton je tom pobjedom, tri utrke prije kraja, matematički osigurao treći naslov svjetskoga prvaka. Meksiko je pak bio pravo osvježenje među novim utrkama u kalendaru, iako ju baš i ne možemo nazvati „nova“ utrka pošto se tamo posljednja utrka prije ovogodišnje vozila 1992. Staza, koja je rekonstruirana i koju je teško poistovjetiti sa starijom verzijom, možda nije najuzbudljivija na kalendaru, niti je utrka bila najbolja, ali je zato bilo prekrasno vidjeti tribine pune istinskih ljubitelja F1. Dovoljno govori podatak da je tokom vikenda na stazi bilo preko 330 000 ljudi. Nadajmo se da će F1 ovo biti lekcija prije nego će se zaputiti u neka nova istočnjačka područja koja će već nakon tri-četiri godine nestati s kalendara.

Mercedesovu sezonu će najbolje opisati brojke:
• 15 puta su njihovi bolidi zauzeli prvi startni red (čime su popravili dosadašnji rekord – svoj rezultat iz 2014., kada im je to uspjelo 14 puta)
• prosječna prednost Mercedesa u kvalifikacijama je iznosila 0,604s
• 16 od mogućih 19 pobjeda
• 12 puta su završili utrku prvi i drugi (jednom više nego 2014.)
• 703 osvojenih bodova (čak 86% od mogućeg broj osvojenih bodova)

Zanimljiva je činjenica da Mercedes nije uspio poboljšati svoj rekord iz 2014. kada su u pet uzastopnih utrka završili prvi i drugi, iako su ove sezone imali pouzdaniji bolid. Ove godine je to bio slučaj u „samo“ četiri puta i to tek u zadnje četiri utrke sezone. U predsezonskim testiranjima, fokus je bio na poboljšanju pouzdanosti bolida, jednoj od rijetkih mana bolida iz 2014. Rezultati su jasno vidljivi – problem s kočnicama na oba bolida u Bahreinu i Hamiltonov kvar u Singapuru su jedini pravi kvarovi koji bi se mogli zamjeriti Mercedesu. Tu je još bio i Rosbergov motor iz Monze, koji je posustao od prevelike kilometraže (a u bolidu je bio nakon što je novi, pokusni motor za 2016. imao kvar na treninzima), te Rosbergov problem s amortizerom na potenciometru papučice gasa iz Rusije (no to je ipak stvar koja se pokvari jednom tokom vozačke karijere). Hamilton je svoj posao odradio vrhunski. Bilo je tu par grešaka (Monako, utrka u Mađarskoj, kazna u Austriji) no ništa previše. Zasluženo je uzeo naslov prvaka. Rosberg je, iako to bodovi ne pokazuju, napredovao u odnosu do 2014. Dok je prošle godine ispred Hamiltona u većini slučajeva završavao kad je ovaj imao neki problem, ove godine ga je više puta u fer bitci na stazi pobijedio. Prednost iz prošle godine – formu u kvalifikacijama, nije uspio prenijeti u ovu. Radilo se o sitnoj promjeni generalnog podešavanja bolida koje je donijelo bolji tempo u utrci, no ukralo tu sitnu desetinku u kvalifikacijskom krugu. Da je uspio spojiti više vikenda zajedno na početku sezone, kako je to uspio na kraju sezone, možda bismo gledali i neku borbu za titulu. Ovako ćemo se morati strpjeti do početka sljedeće godine i vidjeti koliko su Rosbergovi dobri rezultati u zadnjim utrkama produkt njegove brzine, a koliko eventualne Hamiltonove vožnje pod ručnom nakon što je osvojio naslov.

Ferrari je definitivno napravio najveći napredak u odnosu na 2014. Motor koji je u 2014. imao veliki konstrukcijski problem je napravio veliki napredak. Napredak se vidi i na području šasije, gdje je sada James Allison imao znatno veći utjecaj nego 2014. Iz sezone u kojoj su osvojili dva podija, od kojih je jedan bio u ludoj utrci (kiša, više SC-a…), a drugi tek treće mjesto u normalnoj suhoj utrci su se digli na drugo mjesto u poretku konstruktora. Mogu se pohvaliti s čak tri pobjede i prvim pole positionom u suhim kvalifikacijama još od VN Singapura 2010. Vettel je zamijenio Alonsa i brzo osvojio srca Tifosa. Raikkonen je ponovno imao sezonu u kojoj ga je momčadski kolega uvjerljivo pobijedio. Vettel je napravio posao sličan Alonsovom iz prošle godine i čak 15 puta se kvalificirao bolje od Raikkonena, a isto je napravio deset puta u utrkama (Raikkonen je tri puta završio utrku bolje od Vettela). Zanimljivo je da su jedini Raikkonenovi podiji došli u noćnim utrkama – u Bahreinu, Singapuru i Abu Dhabiju. Što se pouzdanosti tiče, Ferrari je držao prosjek, nisu bili na Mercedesovoj razini, ali nisu imali enormnih problema kao Renault i Honda. U početku sezone su imali problema s maticom kotača, zbog koje su više puta gubili vrijeme tokom promjena guma i zbog koje je Raikkonen morao odustati u prvoj utrci sezone.

Williams je ponovio rezultat iz prošle sezone, treće mjesto u poretku konstruktora. Bolid je manje-više zadržao prednosti i mane prethodnika. Često su bili najbrži na mjestima gdje se mjeri maksimalna brzina, ali spori zavoji i kišni uvjeti su i dalje ostali veliki problem. Bottas je u kvalifikacijama dobio Massu 11-7, no u utrkama koje su oba završili su izjednačeni s 7-7, dok je Bottas osvojio 15 bodova više od Masse. Tokom sredine sezone se šuškalo da je Bottas bio blizu potpisa s Ferrarijem, od čega na kraju nije bilo ništa, no pitanje je koliko će se u budućnosti slične momčadi zanimati za Bottasa kada Massu ne pobjeđuje (pre)uvjerljivom razlikom. Prije sezone su govorili da će biti razočarani ako ne pobjede barem jednu utrku, ali kako je godina prolazila bilo je jasno da je Williams, iako puno bliže nego prošlih godina, još uvijek daleko od pobjeda, a kamoli od starih dana dominiranja. Bolid ima već spomenute probleme, a vrijeme su gubili i u boksevima s kiksevima mehaničarima. Također, niti oni koji su dovodili bolide u boks, stratezi nisu bili najbolji i umjesto da oni vuku agresivne poteze i dovode ostale momčadi u nelagodne situacije, u većini vremena je Williams bio taj koji je čekao ostale i gubio vrijeme strategijama. Iza Williamsa, na četvrtom mjestu se smjestio Red Bull. Mala promjena pravila od prošle godine (koja je volfram na rubovima podnica zamijenila mekšim titanijem). RB je tradicionalno imao prednji kraj niži od ostatka grida (do te mjere da je pri većim brzina i strugao po podu) što im je omogućavalo brže prolaženje zavoja. Ova promjena je to onemogućila i jedan od temelja RB-ove aerodinamičke filozofije bolida okrenula naglavačke. Renaultu, osim što snage V6 motora, manjka i podosta pouzdanosti, što je stvar učinilo još gorom, a uzrokovalo je i javnu svađu između vodstva momčadi i Renultovih šefova. Prve utrke sezone su bile teške za RB, čak je u nekim trenutcima i Toro Rosso s istim motorom pokazivao više brzine. No RB nije bezveze osvojio četiri konstruktorske titule i do kraja sezone unaprijedio bolid. Prema nekima sada imaju drugu najbolju šasiju nakon Mercedesa. Kvaytova forma tokom sezone je varirala. Trebalo mu je do Monte Carla da postane na „ti“ s RB11, ali kad se napokon udomaćio iza volana rezultati su počeli dolaziti. U kvalifikacijama je Ricciardo bio bolji, 12-7, ali u utrkama je to bio Kvyat (u tijesnom omjeru 7-6). Kvyat je osvojio i tri boda više od Ricciarda. Sve u svemu, solidna predstava za vozača u drugoj sezoni F1.

Force India je petim mjestom u konstruktorskom poretku 2015. završila bolje nego bilo koju svoju drugu sezonu. Na početku stvari nisu izgledale tako dobro. Preko zime su promijenili zračni tunel za razvoj bolida i sada koriste Toyotin u Kolnu. Tranzicija nije prošla nezapaženo. Početkom sezone su vozili s nadograđenim bolidom iz 2014. koji je bio izmijenjen kako bi poštivao novi pravilnik i kako bi podržavao nadograđen Mercedesov motor (dovoljno je pogledati razliku između prve i B specifikacije). Novi, odn. pravi bolid za 2015. su počeli koristiti u Silverstoneu, a tada su i rezultati postali bolji i čak 77% ukupnih bodova su osvojili s B specifikacijom bolida. Da su mogli otvoriti sezonu s tim bolidom, Red Bullovo četvrto mjesto bi se opasno treslo zadnjih nekoliko utrka. Vrhunac sezone definitivno je Perezov podij u Rusiji. Meksikanac je u obje sezone koje je završio s Force Indijom jedno stajao na podiju, a jedina momčad u F1 s kojom nije završio u top tri je, paradoksalno, McLaren. Hulkenberg je bio brži vozač u kvalifikacijama, ali Perez je osvojio 20 boda više. Peto mjesto bio je Lotusov cilj za 2015. Nakon katastrofalne 2014., bolid za 2015. je u samome startu pokazivao puno više potencijala, no financijski problemi, koji su de facto u potpunosti zaustavili razvoj bolida nisu omogućili da se taj potencijal u potpunosti i pokaže. Koristili su se stari dijelovi, komponente koje su bile na limitu moguće kilometraže, jednom su se našli u situaciji da Pirelliju nisu platili gume pa ih dobili tek u petak tik prije početka prvog slobodnog treninga, popis ide dalje… Grosjean je svoj podij, treće mjesto u Belgiji opisao kao čudo. Čudom bi se mogao nazvati i njegov učinak protiv Maldonada u kvalifikacijama, 17-2, najdominantniji u cijeloj sezoni. Agoniji je došao kraj Renaultovim preuzimanjem momčadi.

Prije početka sezone se puno pričalo o mladenačkoj Toro Rossovoj postavi. Dok se Carlos Sainz mogao pohvaliti titulom u Formuli Renault 3.5, jednoj od najvećih odskočnih stepenica u putu do F1, Max Verstappen je odvozio tek jednu sezonu Formule 3 nakon kartinga. Nakon prve utrke svi kritičari su mogli zašutjeti, a kako je sezone odmicala tako su dva rookieja sve više i više oduševljavala publiku. Posebice Verstappen svojim pretjecanjima u Kini, Belgiji i Interlagosu. Da, bilo je tu grešaka kao recimo sudar s Grosjeanom u Monte Carlu, forsiranje prolaza Buttona u Abu Dhabiju, spin u Silverstoneu… No za vozača s tako malo iskustva vrlo impresivno. Sainz je imao puno manje sreće s Renaultovim motorom, pa je nezahvalno uspoređivati bodove koje su osvojili (Verstappen 49, Sainz 18), no u kvalifikacijama je Sainz bio brži u omjeru 9-7. U utrkama koje su oba završili je Verstappen s 5-4 bio za dlaku bolji. No nisu samo vozači impresionirali u Toro Rossu, James Key, tehnički direktor je s ostatkom momčadi uspio složiti odličnu šasiju koju su neki uspoređivali čak s Ferrarijevom. Toro Rosso i Force India su ove godine pokazali da se i s manjim budžetom može proizvesti jako dobar bolid. Sauber je sezonu započeo burno, već spomenutim sudskim sporom i odličnim debijem Nasra, no situacija se kasnije smirila i jedini drugi rezultat kojeg je vrijedno spomenuti je Nasrovo šesto mjesto iz Rusije (koje je prije sudara Bottasa i Raikkonena zapravo bilo osmo). Najgori Sauberov neprijatelj bio je razvoj bolida kroz sezone, gdje jednostavno nisu mogli pratiti ostale momčadi i kako je sezone odmicala, njihov zaostatak se povečavao. Lako je zaključiti da je Nasr generalno bio bolji Sauberov vozač, u utrkama bolji 10-9, kvalifikacijama 8-5, a u bodovima 27-9. Iz momčadi su izjavili da su zadovoljni rezultatom, odn. napretkom od dvije pozicije u odnosu na 2014. kada su sezonu završili deseti, bez osvojenog boda i tek ispred propalog Caterhama.

Na predzadnjem mjestu završilo je razočarenje sezone – McLaren Honda. Ron Dennis je Hondin motor tokom VN Japana 2014. opisao kao „piece of jewelry“ i Hondin razvoj istoga kao „mindblowing“. Motor je bio potpuna suprotnost tih riječi. Nije imao niti brzine, niti pouzdanosti, niti dobru potrošnju goriva, ništa. Sve je počelo zamisli u Wokingu kako bi bilo dobro da motor bude što je moguće sitniji, na što su Hondini ljudi unatoč Ferrarijevom iskustvu u 2014. pristali i napravili kompaktan motor. Da bi motor bio kompaktan morali su kompresor staviti unutar V motora (svi ostali kompresor imaju izvan motora, neki s prednje strane – Mercedes, neki s stražnje strane – Ferrari i Renault). Pojavio se problem regeneriranja energije ispušnih plinova, no kao rješenje Japanci su predvidjeli rad turbine na većim (nešto manje od deset posto većim) okretajima od ostalih proizvođača, što je u teoriji zvučalo ok, ali da u praksi funkcionira već bi i o ostali proizvođači počeli to primjenjivati. Turbina naravno te okretaje nije mogla trpiti, a toplina uzrokovana radom iste je pržila konektore i kablove. Ovo je jedan od razloga zašto je McLaren tokom predsezonskih testiranja jako često gubio cijela popodneva popravljajući nešto što su nazivali „malim problemčićem“. Kao i većina stvari kompleksnih kao bolid F1, sav koncept se srušio kao domino kockice. Kako nisu mogli regenerirati dosta energije, McLarenovi vozači su gubili hibridni pogon na polovicama pravaca i bili laka meta za prelazak, a zbog istog problema su i prvi trebali početi štediti gorivo. Sama šasija nije toliko loša kao motor. Peter Prodromou, bivša desna ruka Adrianu Neweyu u RB-u je u McLaren doveo novu filozofiju aerodinamike i dizajnirao šasiju koja sigurno nije najbolja, ali se može smatrati jednom od tri ili četiri najbolje na gridu. U prvom vikendu sezone su bili uvjerljivo najsporiji, a u zadnjoj utrci zaostatak za Mercedesom je iznosio nekih 2.5s u kvalifikacijama. Najbolji rezultat im je Alonsovo peto mjesto iz Mađarske, a ukupno su skupili 27 bodova. Alonso je sezonu započeo tek u drugoj utrci u Maleziji, zbog potresa mozga koji je pretrpio tokom predsezonskog testa u Barceloni. U Kanadi smo čuli njegovo prvo pucanje kada je odbio upute trkačeg inženjera da počne štediti goriva, a vrhunac frustracija bilo je deranje na timskom radiju „GP2 motor! GP2 motor!“ tokom Hondine domaće VN Japana. Vrhunac frustracija (a i jedan od obilježja sezone) je bilo Alonsovo sunčanje pokraj staze u Brazilu nakon što mu se motor u kvalifikacijama po n-ti put pokvario. Kasnije su se i on i Button tokom kvalifikacija ironično popeli na podij i nasmiješeni se slikali. Dok se Ferrari nada napadanju Mercedesa za naslov u 2016., McLaren se nada povratku u Q3 (u 2015. se nijednom nisu kvalificirali među prvih deset), što je samo sol na Alonsovu ranu. Sam je priznao da mu ovo nije bila jedna od boljih sezone što se tiče njegove vožnje, a statistika to i pokazuje. S Buttonom je u kvalifikacijama izjednačen 7-7, isto kao i u utrkama 4-4, a osvojio je i manje bodova od Buttona 16-11 (iako je ovaj zadnji podatak dosta nezahvalno gledati jer je Alonso u Teksasu odustao dok je bio ispred Buttona i na putu do novog petog ili šestog mjesta). Button će iz ove sezone barem moći izvući utjehu da se izjednačio s Alainom Prostom i tokom cijele sezone pobijedio tri svjetska prvaka (Villeneuve, Hamilton, Alonso). Jedini razlog zašto McLaren McLaren nije završio zadnji u poretku konstruktora je Manor Marussija. Momčad se digla iz pepela i s bolidom i motorom iz 2014. vratila na grid. John Booth i Graeme Lowdon su momčad iz situacije gdje su joj radnici dolazili iz zatvorene tvornice odlazili van, dovela u situacija gdje ima potpisan ugovor s Mercedesom za 2015., relativno stabilne financije i ambicije za češćim osvajanjem bodova sljedeće godine. No, ta dvojica su se zbog nesuglasica s novim investitorom nakon zadnje utrke povukla iz momčadi, što znači da je Manor sada bez pravog šefa. Vozačke dužnosti su u 2015. obnašali Will Stevens, Roberto Merhi i Alexander Rossi. Najmanje utrka, njih pet, je odvozio Rossi, ali je ostavio i najbolji dojam. Od Stevensa je u utrkama i kvalifikacijama bio bolji tri (od mogućih pet) puta. Merhi je protiv Stevensa u kvalifikacijama izgubio 9-3, dok je u utrkama bio izjednačen 5-5, ali se borio s rukom vezanom iza leđa. Merhijev bolid je bio teži od Stevensovog, a Španjolac si nije mogao priuštiti ni trening na simulatoru, što je značilo da je prije svakog vikenda Stevens bio korak ispred.

Na spomen 2015. sjetit ćemo se i kukanja „fanova“. Bolidi su prespori, nisu dovoljno lijepi, vožnja bolida je danas manji fizički napor, motori nemaju dobar zvuk, utrke su dosadne, F1 bi trebala biti distanciranija od juniorskih formula… Sve do jedne dobre utrke nakon čega bi kukanje prestalo. Istina, neke od tih kritika bi F1 trebala shvatiti ozbiljno (npr. teško praćenje bolida zbog pravila što se tiče aerodinamike) i napraviti nešto po tome jer je činjenica da gledanost pada. Situacija s otkazivanjem VN Njemačke zasigurno nije puno pomogla. Spomenut će se tu i Red Bullova situacija u kojoj se stavio u poziciju da nema motor za sljedeću godinu, da bi nakon sezone u javnost izašla priča da se zapravo radilo o planiranoj Ecclestoneovoj taktici čiji je cilj bio smanjenje kontrole koju proizvođači motora imaju u današnjoj F1. Bilo kako bilo, službena priča je da je RB, nakon loših rezultata, raskinuo ugovor s Renaultom prije nego je osigurao motor za 2016. Kada su negativan odgovor dobili i od Mercedesa i od Ferrarija i od McLarena (ne Honde, nego McLarena, odn. Rona Dennisa), rješenje su našli su vidu Renaultovog motora, ali s značkom TAG Heuera. Može se reći da je ovo u neku ruku win-win situacija za Red Bull i Renault. Red Bull se ogradio od lošeg PR-a koji bi dio nastavak s partnerom kojeg su tako kritizirali, a Renault od mogućnosti da ga RB sljedeće sezone pobijedi s njihovim motorima (u ovom slučaju publika će vidjeti Red Bull). Sve u svemu, 2015. je sezona koja možda nije pružila napetu borbu za titule prvaka, Formula 1 je prošla kroz razdoblje kritika, ali je i dobila nove vozačke zvijezde. Ono po čemu je vjerojatno najbolje pamtiti ovu sezonu, su nekoliko odličnih utrka koje je pružila, a treba se radovati temelju koji je postavila jer prema svemu sudeći, 2016. bi mogla biti odlična sezona. U nastavku pogledajte ostatak galerije prekrasnih slika s kojima se odjavljujemo za ovu sezonu Formule 1. Za sljedeću sezonu pripremit ćemo malo drugačiji format analiza i komentara kako bi što kvalitetnije pristupili praćenju jedne zahtjevne sezone kao što je Formula 1.